Kako su nastali mjeseci? Saznajte sve o zbrci s kalendarima

Danas kronološko vrijeme i kalendare uzimamo zdravo za gotovo, no kroz povijest računanje vremena bilo je prava zagonetka.

Dani, tjedni, mjeseci i godine nisu uvijek imali jasno definirane okvire, a drevne civilizacije suočavale su se s problemima u određivanju trajanja godine.

U drevnom Rimu, primjerice, prvi kalendar imao je samo deset mjeseci. Šest ih je trajalo po 30 dana, a četiri po 31 dan.

Godina je započinjala 1. ožujka, a završavala 31. prosinca. No, nakon toga nastupio bi vremenski „prazan hod“ – razdoblje tijekom kojeg se dani nisu računali!

Rimljani su novu godinu slavili proizvoljno, kada bi primijetili da je zima popustila i temperature porasle.

Zbrku je razriješio rimski kralj Numa Pompilije (715?-673? pr. Kr.), dodavši godini još dva mjeseca – siječanj i veljaču.

Tako je kalendar produžen na 354/355 dana, približno koliko traje lunarna godina. No, tu je nastao novi problem: lunarni kalendar bio je desetak dana kraći od prave tropske godine, zbog čega bi se godišnja doba postupno pomicala.

Kako bi nadoknadili tu razliku, Rimljani su svake druge godine između 23. i 24. veljače ubacivali dodatni mjesec – Mercedonius, koji je trajao 27 ili 28 dana. Tako su ljudi između onodobnih „jučer“ i „danas“ ponekad živjeli cijeli jedan dodatni mjesec!

Srećom, danas više nemamo ovakve kalendarske zagonetke. Zato uživajte do kraja dana – barem znate da traje točno do ponoći!