BOŽIĆNA BAJKA U SRCU ISTRE: Obitelj Rigo iz Zarečja svake godine stvara lijepu blagdansku priču!

Kad padne mrak, jedno malo istarsko mjesto pretvara se u pravu blagdansku razglednicu.

Svjetla se pale, ukrasi zasjaje, a prolaznici usporavaju korak – neki čak namjerno dolaze samo zbog jednog dvorišta.

Kuća obitelji Rigo već godinama u adventsko vrijeme privlači poglede i oduševljava sve koji je vide, jer ono što su stvorili nije samo ukras, već prava božićna bajka.

Na samom ulazu u mjesto, tamo gdje gradska blagdanska rasvjeta još nije stigla, dvorište obitelji Rigo postalo je simbol svjetla, zajedništva i blagdanskog duha.

Foto: IstraIN

Tisuće lampica, ručno izrađeni ukrasi i pomno osmišljeni detalji pretvorili su njihovu okućnicu u prizor koji se pamti.

''Tradicija je još s Dubravice, gdje smo prije stanovali. Tamo smo počeli s tim, a kad smo se prije otprilike sedam godina preselili ovdje, nastavili smo. Malo-pomalo smo sve proširili.

Na Dubravici ta tradicija traje već osam godina, otkad smo se oženili. Mi to volimo i radimo u tišini – ukrašavamo.

Ima malo muke oko postavljanja, ali gušti su gušti'', kaže Serđo Rigo, idejni začetnik i glavni autor ove blagdanske čarolije.

Tisuće lampica i stotine sati rada

Iza bajkovitog prizora krije se ogroman trud. Sama montaža traje gotovo tri tjedna, a brojke zvuče gotovo nestvarno.

''Ima puno materijala. Samo elektrožaruljica ima između 35 i 40 tisuća, oko 150 utičnica i stotinjak rasvjetnih tijela. Elemente izrađujem sam. U početku smo kupovali sitnice – jelenčiće i slično – a onda sam shvatio da mogu sve napraviti sam. Danas više ne kupujemo gotove ukrase. Sve što vidite, vani i u kući, naše je rukodjelo'', objašnjava Rigo.

U svemu tome njegova najveća podrška je supruga Ana, jednako kreativna i posvećena, s kojom zajedničke ideje pretvaraju u stvarnost. Njihova božićna bajka tako nije samo rezultat rada, već i obiteljskog zajedništva.

Više ukrasa nego cijeli Pazin

Na pitanje imaju li doista više ukrasa nego cijeli Pazin, Serđo se samo nasmije.

''Prošle godine, kad smo brojali, ispalo je da imamo više. Ove godine nisam siguran, ali lani je to bila istina. Drago nam je što to radimo jer ovaj dio Pazina još nema novogodišnju rasvjetu.

Došla je gradska rasvjeta, ali ne i blagdanska. Pa mi, ovdje na početku sela, barem označimo početak života, novo ljeto i tako dalje.''

Foto: IstraINSerđo i Ana Rigo, začetnici Božićne bajke u Zarečju

Nakon blagdana dolazi i manje romantičan dio – demontaža.

„To je najgori dio posla. Dok montiraš, iščekuješ da će sve zasvijetliti. A poslije sve treba skinuti. Demontaža traje gotovo koliko i montaža.

Sve treba označiti, jer ako ne znaš gdje je što bilo, iduće godine nema šanse da se opet složi. Onda slijedi skladištenje po šupama i konobama – zauzme puno prostora.“

Hobi koji traje cijelu godinu

Skladištenje već sada postaje izazov, no obitelj Rigo ne razmišlja o odustajanju. Naprotiv – pripreme traju cijele godine.

''Sreća ili nesreća je to što sam u mirovini pa imam vremena. U zimskom periodu to mi je hobi i zanimacija. Kad se ne može raditi u vrtu ili oko kuće, bavim se izradom ukrasa. Već sada imam nešto spremno za sljedeću godinu, a radit ću još u siječnju. U studenom kreće montaža i tako ukrug.''

Svjetlo koje pokreće cijelo mjesto

Ono što je počelo kao osobni gušt, danas je postalo inspiracija cijelom mjestu.

''Kad smo došli ovdje, mislim da smo bili jedini koji su ukrašavali. Otkad smo mi krenuli malo jače, cijelo se mjesto osvijetlilo. Motiv mi je da se ljudi pokrenu, da dobiju inspiraciju. Volio bih da svi to rade, da ovi dani budu dani svjetla i blagostanja.

Lijepo je proći kroz mjesto i vidjeti rasvjetu. Kad mi sve postavimo, i mi idemo u obilazak – gledamo druga sela, advente i dalje se inspiriramo.''

Na kraju, poruka je jednostavna, ali snažna.

„Želim svima sretan Božić i uspješnu Novu godinu. Da se svi lijepo zabave, da osvijetle svoje kuće i da budemo svi u svjetlu.“

U vremenu kad se često žurimo i zaboravljamo na male radosti, dvorište obitelji Rigo podsjetnik je da je ponekad dovoljno upaliti svjetlo – i sebi i drugima.

Na pitanje imaju li doista više ukrasa nego cijeli Pazin, Serđo se samo nasmije.

„Prošle godine, kad smo brojali, ispalo je da imamo više. Ove godine nisam siguran, ali lani je to bila istina. Drago nam je što to radimo jer ovaj dio Pazina još nema novogodišnju rasvjetu. Došla je gradska rasvjeta, ali ne i blagdanska. Pa mi, ovdje na početku sela, barem označimo početak života, novo ljeto i tako dalje.“

No, nakon blagdana dolazi i manje romantičan dio – demontaža.

„To je najgori dio posla. Dok montiraš, iščekuješ da će sve zasvijetliti. A poslije sve treba skinuti. Demontaža traje gotovo koliko i montaža. Sve treba označiti, jer ako ne znaš gdje je što bilo, iduće godine nema šanse da se opet složi. Onda slijedi skladištenje po šupama i konobama – zauzme puno prostora.“

Hobi koji traje cijelu godinu

Skladištenje već sada postaje izazov, no obitelj Rigo ne razmišlja o odustajanju. Naprotiv – pripreme traju cijele godine.

„Sreća ili nesreća je to što sam u mirovini pa imam vremena. U zimskom periodu to mi je hobi i zanimacija. Kad se ne može raditi u vrtu ili oko kuće, bavim se izradom ukrasa. Već sada imam nešto spremno za sljedeću godinu, a radit ću još u siječnju. U studenom kreće montaža i tako ukrug.“

Svjetlo koje pokreće cijelo mjesto

Ono što je počelo kao osobni gušt, danas je postalo inspiracija cijelom mjestu.

„Kad smo došli ovdje, mislim da smo bili jedini koji su ukrašavali. Otkad smo mi krenuli malo jače, cijelo se mjesto osvijetlilo. Motiv mi je da se ljudi pokrenu, da dobiju inspiraciju. Volio bih da svi to rade, da ovi dani budu dani svjetla i blagostanja. Lijepo je proći kroz mjesto i vidjeti rasvjetu. Kad mi sve postavimo, i mi idemo u obilazak – gledamo druga sela, advente i dalje se inspiriramo.“

Na kraju, poruka je jednostavna, ali snažna.

„Želim svima sretan Božić i uspješnu Novu godinu. Da se svi lijepo zabave, da osvijetle svoje kuće i da budemo svi u svjetlu.“

U vremenu kad se često žurimo i zaboravljamo na male radosti, dvorište obitelji Rigo podsjetnik je da je ponekad dovoljno upaliti svjetlo – i sebi i drugima.