Među civilnim žrtvama bombardiranja Pule bila je i mlada nada pulskog nogometa

Na današnji dan, 9. siječnja 1944. godine, započelo je savezničko bombardiranje Pule – jedno od najmračnijih poglavlja u povijesti grada. Zračni napadi, koji su potrajali sve do ožujka 1945., ostavili su duboke rane na urbanom tkivu Pule, ali još dublje na njezinim ljudima.

Među brojnim civilnim žrtvama toga dana bio je i mladi nogometaš Aldo Fabbro, čiji je život nasilno prekinut u trenutku kada je tek dosezao vrhunac svoje sportske karijere.

Rođen u Pula 1919. godine, Fabbro je rano osjetio težinu života. Smrt oca prisilila ga je da prekine školovanje i zaposli se kao mehaničar u vojnoj hidrobazi na Puntiželi, u radionici SRAM-a, gdje se popravljala zrakoplovna tehnika, piše Istrapedia.

Ipak, nogomet je ostao njegova strast i put bijega iz svakodnevice obilježene neizvjesnošću.

Nogometni put započeo je u pulskom Grionu, gdje je tri sezone igrao u talijanskoj Serie C. Njegova zrelost u igri, precizna dodavanja i iznimna kontrola lopte brzo su privukli pažnju većih klubova. Već 1938. godine prelazi u Napoli, za koji iste jeseni debitira u Serie A.

U dresu Napolija odigrao je ukupno 76 utakmica u najjačem rangu talijanskog nogometa, postigavši šest pogodaka, a nastupao je i u Serie B te Coppa Italiji, gdje je također ostavio zapažen trag.

 

Foto: Istrapedia

Aldo Fabbro (stoji u sredini, šesti slijeva) u momčadi Napolija, 11. prosinca 1938.

Rat je, međutim, bio jači od talenta, ambicije i mladosti. Tijekom savezničkog bombardiranja Pule, Aldo Fabbro poginuo je u rodnom gradu, zajedno s majkom i bakom, u vlastitom domu. Imao je nepunih 25 godina.

Njegova smrt simbol je cijele jedne generacije čiji su snovi prekinuti sirenama za uzbunu i eksplozijama.

Na današnji dan Pula se prisjeća ne samo razaranja, već i ljudi poput Alda Fabbra – sportaša, radnika, sina – čiji su životi nestali u vihoru rata. Njegova priča podsjetnik je da iza svake povijesne brojke stoji ime, obitelj i neostvarena budućnost.