Danas obilježavamo Međunarodni dan zagrljaja, mali, ali snažan podsjetnik da se najjednostavnije geste često pokažu najljekovitijima.
Ovaj dan započeo je još 1982. godine, kada je Juan Mann, potaknut tugom nakon smrti svoga djeda, odlučio učiniti nešto neočekivano – stati na aerodrom u Sydneyu i besplatno dijeliti zagrljaje prolaznicima.
Njegova poruka bila je jednostavna: ljubav treba dijeliti, pogotovo onda kada je najteže.
Od tada do danas, zagrljaj je postao univerzalni jezik bliskosti. Ne traži prijevod, ne poznaje granice i ne pita za razlog. Dovoljan je trenutak – i dvoje ljudi koji se sretnu u tišini.
Znanost potvrđuje ono što intuicija odavno zna: zagrljaji imaju terapijsku moć.
Tijekom grljenja u tijelu se oslobađa oksitocin, često nazivan „hormonom sreće“ ili „hormonom povezanosti“, koji smanjuje stres, snižava krvni tlak i jača osjećaj povjerenja.
Poznata psihologinja Virginia Satir sažela je tu potrebu u rečenici koja se i danas rado citira: „Osam zagrljaja dnevno treba nam da bismo se održali, a dvanaest da bismo napredovali.“
Slično poručuje i svjetski poznati psiholog Jack Canfield, koji ističe da je grljenje zdravo, prirodno i – gotovo savršeno. Ne košta ništa, a daje mnogo.
U vremenu u kojem često jurimo, gledamo u ekrane i zaboravljamo stati, zagrljaj nas vraća onome bitnom – ljudskoj toplini. Zato neka Međunarodni dan zagrljaja ne ostane samo simboličan datum u kalendaru.
Neka nas podsjeti da zagrljaji nisu rezervirani za posebne prilike, već su mali svakodnevni darovi kojima gradimo sigurnost, bliskost i razumijevanje.
Možda ne možemo promijeniti cijeli svijet jednim zagrljajem – ali možemo promijeniti nečiji dan, a ponekad je i to više nego dovoljno!