Nolanova „Odiseja“ nije na vrhu: Ovih sedam filmova o grčkim mitovima kritičari najviše vole

Priče o bogovima, junacima, čudovištima i zabranjenim ljubavima nastale su prije nekoliko tisuća godina, ali i dalje pronalaze put do velikog platna.

Novi povod za povratak grčkoj mitologiji dala je „Odiseja“ Christophera Nolana, koja je u kina stigla u srpnju 2026. godine. Film je oduševio kritičare i publiku, ali ipak nije najbolje ocijenjeni naslov na našem popisu.

Donosimo sedam filmova nadahnutih grčkim mitovima, poredanih prema udjelu pozitivnih kritika na Rotten Tomatoesu. Ocjene su aktualne u trenutku objave teksta i s vremenom se mogu mijenjati.

The Return (2024.) – 78 posto

Film redatelja Uberta Pasolinija bavi se posljednjim dijelom Odisejeve priče. Nakon 20 godina izbivanja Odisej se vraća na Itaku, gdje ga gotovo nitko ne prepoznaje.

Ralph Fiennes glumi ratom iscrpljenog Odiseja, dok je Juliette Binoche Penelopa, okružena proscima koji žele preuzeti prijestolje. Umjesto mitskih čudovišta, film u prvi plan stavlja posljedice rata, krivnju i težak povratak obitelji.

Zašto ga pogledati? Zbog ozbiljnog i izrazito ljudskog prikaza junaka koji više nije nepobjedivi ratnik.

O Brother, Where Art Thou? (2000.) – 78 posto

Na prvi pogled ova komedija braće Coen nema mnogo veze sa starom Grčkom. Radnja je smještena u Mississippi tijekom Velike depresije, a prati trojicu odbjeglih zatvorenika predvođenih Ulyssesom Everettom McGillom, kojeg glumi George Clooney.

Ipak, njihovo putovanje sadrži brojne poveznice s Homerovom „Odisejom“ – od sirena i jednookog protivnika do dugog i nepredvidivog povratka kući.

Zašto ga pogledati? Zbog odlične glazbe, neobičnog humora i mitologije skrivene unutar američke pustolovine.

Hercules (1997.) – 83 posto

Disneyjev animirani „Herkul“ grčki mit pretvara u brzu, duhovitu i glazbom ispunjenu obiteljsku pustolovinu. Mladi Herkul mora dokazati da je istinski junak kako bi se mogao vratiti među bogove na Olimpu.

Film se prilično slobodno odnosi prema izvornom mitu, ali upravo su humor, upečatljive pjesme i osebujni Had učinili ovu verziju jednom od najpoznatijih filmskih priča o grčkim junacima.

Zašto ga pogledati? Idealan je za obiteljsko filmsko poslijepodne, čak i ako poznavatelji mitologije trebaju zanemariti brojne izmjene izvornika.

Jason and the Argonauts (1963.) – 85 posto

Jazon kreće u potragu za zlatnim runom, a na opasnom putovanju prate ga Argonauti i božica Hera. Iako je snimljen prije više od šest desetljeća, film je ostao zapamćen po efektima Raya Harryhausena.

Posebno se ističe borba s vojskom kostura, jedna od najpoznatijih scena u povijesti stop-animacije.

Zašto ga pogledati? Zbog maštovitih praktičnih efekata koji i danas imaju poseban šarm te klasične pustolovine bez suvišnih komplikacija.

Black Orpheus (1959.) – 88 posto

„Crni Orfej“ prenosi tragičnu ljubavnu priču Orfeja i Euridike na ulice Rio de Janeira tijekom karnevala.

Film Marcela Camusa spaja grčku legendu, snažne boje, ples i glazbu brazilskih skladatelja Luiza Bonfáe i Antônija Carlosa Jobima. Upravo je njegova glazbena podloga pomogla približiti bossa novu međunarodnoj publici.

Zašto ga pogledati? Zbog jedinstvene atmosfere i dokaza da drevni mit može potpuno zaživjeti u drugoj kulturi i vremenu.

The Odyssey (2026.) – 94 posto

Christopher Nolan donosi gotovo trosatni spektakl o Odisejevu povratku iz Trojanskog rata. Na putu preko Sredozemlja junak i njegovi vojnici suočavaju se s opasnim preprekama i mitskim bićima.

Odiseja glumi Matt Damon, dok su u glumačkoj postavi Tom Holland, Anne Hathaway, Robert Pattinson, Zendaya i Lupita Nyong'o. Film trenutačno ima 94 posto pozitivnih kritika i 97 posto pozitivnih ocjena publike na Rotten Tomatoesu.

Zašto ga pogledati? Zbog velikog filmskog spektakla koji jednu od najstarijih europskih priča ponovno približava suvremenoj publici.

Orpheus (1950.) – 97 posto

Na vrhu popisa nalazi se francuski „Orfej“ Jeana Cocteaua. Redatelj je poznati mit o Orfeju i Euridiki premjestio u poslijeratni Pariz te ga pretvorio u neobičnu priču o pjesniku, ljubavi, smrti i prolasku u podzemni svijet.

Riječ je o vizualno dojmljivom i simboličnom filmu koji neće odgovarati svakome, ali je ostavio snažan trag u povijesti europske kinematografije.

Zašto ga pogledati? Zbog originalnog pristupa poznatom mitu i prizora koji i nakon više od 70 godina djeluju začudno i maštovito.

Izvor: Rotten Tomatoes