Božo Milanović: Svećenik iz Kringe koji je ostavio dubok trag u povijesti Istre

Danas, 10. listopada, navršava se 136 godina od rođenja Bože Milanovića, istarskog svećenika, publicista i pedagoga čije je djelovanje obilježilo borbu za očuvanje hrvatskog identiteta u Istri i poslijeratno odlučivanje o njezinoj pripadnosti.

Rođen 1890. godine u Kringi, Milanović je život posvetio vjerskom, obrazovnom i društvenom radu, a posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima angažman u pregovorima o granicama nakon Drugoga svjetskog rata.

Školovanje je započeo u rodnom mjestu, nastavio u hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, a potom studirao teologiju u Gorici. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1914. u Trstu, nakon čega je postao župnik u Pićnu.

Njegovo djelovanje pratili su politički pritisci i progoni. Nakon Prvoga svjetskog rata službovao je u Kringi, gdje je bio pod policijskim nadzorom i doživio fizičke napade. Radi njegove zaštite biskup ga je 1922. premjestio u Trst.

Ondje je važan dio rada usmjerio na izdavaštvo i očuvanje nacionalne svijesti istarskih Hrvata i Slovenaca. Izdavao je časopis Pučki prijatelj, kalendare i knjige te bio glavni pokretač Društva sv. Mohora za Istru. U vrijeme fašističkih pritisaka ta su izdanja pomagala očuvanju jezika i identiteta.

Godine 1941. interniran je u Bergamu, gdje je ostao do rujna 1943. Unatoč tome, nastavio je održavati kontakte s istarskim svećenicima te sudjelovati u tiskanju i širenju hrvatskih i slovenskih publikacija.

Posebno važnu ulogu imao je 1946. godine, kada je s drugim istarskim svećenicima pred Međusavezničkom komisijom za razgraničenje iznosio podatke crkvene statistike kojima je podupirao pripadnost Istre i Slovenskog primorja Jugoslaviji. Sudjelovao je i u radu Pariške mirovne konferencije.

U studenome iste godine preselio se u Pazin, gdje je do 1968. vodio sjemenišnu gimnaziju. Bio je i na čelu Visoke teološke škole, predavao te pisao udžbenike.

Iza sebe je ostavio povijesno-publicistička djela, među kojima su „Istra u osvitu narodnog preporoda“, „Hrvatski narodni preporod u Istri“ i „Moje uspomene“.

Preminuo je 28. prosinca 1980. u Pazinu. Njegov rad u obrazovanju, izdavaštvu i političkom zastupanju Istre ostaje važan dio povijesti poluotoka.