Sanja Radolović: Radne dozvole bez reda – Vlada kasni, a Istra puca po šavovima

Saborska zastupnica Sanja Radolović upozorila je danas na dramatičan rast broja izdanih radnih dozvola u Hrvatskoj i naglasila da je upravo Istra postala simbol neučinkovitog sustava koji se urušava pod pritiskom.

Prema dostupnim podacima, u 2024. godini u Republici Hrvatskoj izdano je rekordnih 206.529 dozvola za boravak i rad, što je povećanje od čak 20 % u odnosu na prethodnu godinu.

Samo u Istarskoj županiji izdano je 28.660 dozvola, dok je u 2023. bilo 24.340. Posebno zabrinjava podatak da je u prva tri mjeseca 2025. u Istri već izdano 8.733 dozvola – čak 10 % više nego u istom razdoblju lani.

“U Poreču je u samo tri mjeseca izdano 2.808 dozvola – a lokalne službe to ne mogu pratiti. Poslodavci čekaju, radnici čekaju, dozvole kasne, a Vlada šuti. Sustav koji ovisi o više od 200 tisuća stranih radnika ne može funkcionirati bez transparentnosti, brzine i poštovanja procedura. Danas imamo kaos, sutra ćemo imati sivu ekonomiju i gubitak pravne sigurnosti.” – izjavila je Radolović.

Radolović ističe da Hrvatska nema javno dostupne podatke o prosječnom trajanju izdavanja dozvola niti o broju odbijenih zahtjeva. Postoji i ozbiljna neusklađenost između evidencija MUP-a i HZMO-a – primjerice, 2024. godine oko 30 tisuća radnika evidentirano je u MUP-u, ali nisu bili prijavljeni u HZMO-u.

“To znači da tisuće ljudi rade izvan sustava, bez ikakve zaštite. To je rizik ne samo za poslodavce i radnike, nego i za cijelo gospodarstvo. Ne možemo zatvarati oči pred time.” – upozorila je zastupnica.

"Istra je ogledalo problema cijele države"

Hrvatska je već danas zemlja koja uvelike ovisi o radnim migrantima, posebno u turizmu i graditeljstvu.

Radolović naglašava da je krajnje vrijeme za donošenje Nacionalne strategije radnih migracija, koja mora uključivati ubrzavanje i digitalizaciju postupaka izdavanja dozvola, jačanje administrativnih kapaciteta u policijskim upravama i lokalnim službama, koordinaciju između MUP-a, HZMO-a i HZZ-a, integracijske mjere; učenje jezika, zdravstvenu zaštitu, adekvatan smještaj i zaštitu radničkih prava, te suzbijanje eksploatacije i sive ekonomije.

Radolović posebno naglašava da je Istra, kao regija s najjačim turističkim pritiskom, ogledalo problema cijele države: “Ako u Istri sustav puca po šavovima, uskoro će i cijela Hrvatska. Istra je danas upozorenje – ako država ne reagira, posljedice će osjetiti svi: i domaći radnici i poslodavci, i lokalne zajednice i gospodarstvo u cjelini.”

Na kraju, Radolović je jasno poručila: “Vrijeme čekanja je prošlo. Vlada mora pokazati odgovornost i napraviti iskorak. Radne migracije nisu prolazna pojava, one su realnost našeg gospodarstva. Naš je izbor hoćemo li ih urediti kao priliku ili ih pretvoriti u problem.”