Radolović: '40% mladih u Hrvatskoj i dalje živi s roditeljima'

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o priuštivom stanovanju poručila je kako je riječ o jednom od najvažnijih društvenih pitanja današnje Hrvatske.

''Raspravljamo o jednom od najvažnijih društvenih pitanja današnje Hrvatske – priuštivom stanovanju. To više nije samo urbanističko ili tržišno pitanje, nego pitanje demografije, socijalne sigurnosti, ekonomskog razvoja i elementarne životne stabilnosti naših građana'', istaknula je Radolović.

Dodala je kako mladi ljudi rade i školuju se, ali unatoč tome ne mogu riješiti osnovno životno pitanje – krov nad glavom. Upozorila je da cijene kvadrata rastu brže od plaća, dok su najamnine u mnogim gradovima dosegle razine zapadnoeuropskih metropola, a primanja hrvatskih građana i dalje su daleko ispod tog standarda.

''I zato je legitimno pitanje koje danas postavljamo Vladi: je li ovaj zakon zaista zakon o priuštivom stanovanju — ili zakon koji samo administrativno registrira postojeće stanje? Jer brojke su neumoljive.

U posljednjih pet godina cijene stanova u Hrvatskoj porasle su više od 60%. U Zagrebu prosječna cijena kvadrata premašila je 3.000 eura, na obali i više od 4.000 eura.

Istodobno, prosječna neto plaća rasla je višestruko sporije. Danas mlada obitelj za stan od 70 kvadrata mora izdvojiti između 210.000 i 250.000 eura — što znači kredit od gotovo 1.200 eura mjesečno na 30 godina. To nije priuštivo stanovanje. To je dužničko ropstvo'', poručila je.

Naglasila je kako Vlada ovim prijedlogom priznaje problem, ali ne nudi razmjerno snažno rješenje. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj ima više od 600.000 praznih stanova, gotovo 40% mladih između 25 i 34 godine i dalje živi s roditeljima, a građani u prosjeku troše više od 40% prihoda na stanovanje, dok europski standard priuštivosti iznosi oko 30%.

Zakon ne rješava tržište najma

''U Hrvatskoj gotovo 90% najma funkcionira bez dugoročnih ugovora. Podstanari nemaju sigurnost, nemaju zaštitu od naglog rasta cijena i često nemaju prijavljeno prebivalište. To znači da je stanovanje u Hrvatskoj već sada socijalni problem, a ne tržišno pitanje'', kazala je.

Kao primjer navela je Beč, koji ima više od 220.000 gradskih stanova i još oko 200.000 subvencioniranih, te model u kojem više od 60% građana živi u priuštivom najmu.

Istaknula je da u Hrvatskoj javni stambeni fond praktički ne postoji te da se desetljećima subvencionira potražnja kroz APN kredite, što je, kako je navela, rezultiralo rastom cijena nekretnina i dodatnim napuhavanjem tržišta.

''Pozdravljamo činjenicu da Vlada napokon priznaje da problem priuštivog stanovanja u Hrvatskoj postoji i da problem nije od jučer ni od danas nego se posebice manifestira od 2020. godine kada se dogodila ‘eksplozija’ rasta cijena. Međutim, ovaj prijedlog zakona u prvom čitanju ostavlja nekoliko ozbiljnih otvorenih pitanja'', rekla je Radolović.

Foto: SDP Pula

Kao prvo, navela je da zakon nema jasno definiran cilj smanjenja cijena stanovanja niti mjerljive pokazatelje uspjeha.

„Ne znamo i dalje koliko će se stanova izgraditi, u javnom prostoru od strane vladajućih stalno se barata s različitim brojkama, koliki će biti fond javnih stanova, kolika će biti cijena najma, a niti koliko će građana realno biti obuhvaćeno mjerama“, istaknula je.

Drugo, smatra da država i dalje nema aktivnu stambenu politiku.

„U većini europskih država država je aktivni graditelj ili dugoročni investitor u javni stambeni fond. Ovdje se ponovno oslanjamo gotovo isključivo na tržište koje je upravo i dovelo do problema u kojem se nalazimo. Ako tržište nije riješilo problem zadnjih deset godina — zašto očekujemo da će ga riješiti sada?“, upitala je.

Pozvala se i na podatke Informacijskog sustava Porezne uprave prema kojima je tijekom 2025. godine u Hrvatskoj zabilježen pad broja kupoprodaja od 13,2 posto u odnosu na godinu ranije. Unatoč padu prometa, cijene stanova, kako je navela, ne pokazuju značajnije znakove pada, nego se i dalje drže na vrlo visokim razinama, unatoč manjoj potražnji i sporijem prometu na tržištu.

„Treće, potpuno je izostala zaštita podstanara. Hrvatska ima desetke tisuća građana koji žive u nesigurnim najmovima: bez dugoročnih ugovora, bez kontrole cijena, bez minimalne pravne sigurnosti“, upozorila je.

Kao četvrti problem navela je da lokalne jedinice dobivaju obveze, ali ne i dovoljno financijskih alata.

„Gradovi i općine neće moći provoditi ovu politiku ako država ne preuzme veći dio financijskog rizika i odgovornosti. Jer bez aktivacije postojećeg fonda i bez javne gradnje, bojim se da ćemo dobiti još jedan zakon koji dobro zvuči, ali neće promijeniti stvarnost građana“, poručila je.

„Ako mladi ne mogu do stana — ne ostaju u Hrvatskoj. Ako obitelji ne mogu planirati život — nemamo demografsku obnovu. Ako radnici većinu svoje plaće troše na najam, nemaju prostor za normalan život.

Hrvatskoj treba snažan javni stambeni fond, dugoročni priuštivi najam, regulirano tržište najma, aktivacija praznih nekretnina i jasni, mjerljivi ciljevi i ispunjeni pokazatelji, a ne još jedan zakon koji lijepo izgleda samo na papiru“, zaključila je Radolović.