VLADIMIR TORBICA ISKRENO: IDS je pogriješio, prestali smo slušati ljude i počeli smo se bahatiti!

IDS je pogriješio, zatvorio se u vlastiti balon i prestao slušati ljude, priznaje u velikom razgovoru za naš portal glavni tajnik stranke Vladimir Torbica.

Nakon turbulentnog razdoblja za istarsku regionalnu stranku, novo vodstvo na čelu s Lorisom Peršurićem pokušava stabilizirati stranku i vratiti povjerenje birača koje je posljednjih godina djelomično izgubljeno.

U otvorenom i opširnom intervjuu Torbica govori o razlozima pada podrške IDS-u, procesu konsolidacije stranke te povratku na teren i izravnoj komunikaciji s članstvom i građanima.

Ističe kako je upravo nedostatak slušanja ljudi bio jedna od najvećih pogrešaka koje su u IDS-u napravili, ali i poručuje da se ta lekcija sada pokušava pretvoriti u novu političku praksu.

Govori i o odnosu stranke prema mladima, novim generacijama birača i izazovu kako ih ponovno zainteresirati za politiku, ali i o ulozi iskusnih političara kroz novoosnovani Klub seniora. U razgovoru se osvrnuo i na političku ostavštinu Ivana Jakovčića, povratak Valtera Flega u vrh stranke, odnose s Borisom Miletićem te političke odnose s drugim strankama, prije svega SDP-om i HDZ-om.

Posebno se dotaknuo političke situacije u Puli, gdje IDS pokušava ponovno izgraditi prepoznatljivost, ali i odnosa sa SDP-om u drugim istarskim gradovima. Osvrnuo se i na političke izazove koji čekaju IDS u narednom razdoblju, ali i o potrebi da se politika ponovno približi ljudima i njihovim svakodnevnim problemima.

Bez uljepšavanja poručuje kako je IDS naučio važnu lekciju te da više ne želi biti stranka koja se građanima javlja samo uoči izbora.

Povjerenje birača, kaže, može se vratiti jedino stalnim radom na terenu, slušanjem ljudi i konkretnim politikama koje odgovaraju stvarnim potrebama građana Istre.

Gospodine Torbica, na nedavnom saboru dosta se toga iskristaliziralo kada je riječ o IDS-u. Svemu tome prethodili su izbori i novi saziv stranke na čelu s Lorisom Peršurićem. Između ostalog, vi ste izabrani za glavnog tajnika stranke. To je operativna i vrlo važna funkcija u samoj stranci.

Operativna sigurno jest, a vrlo važna vjerojatno, jer ipak tu su i predsjednik, zamjenik predsjednika i predsjednik Savjeta.

No u svakom slučaju, riječ je o funkciji osobe koja je u svakodnevnom kontaktu s članovima i pokušava riješiti operativne, organizacijske, a često i političke probleme.

Recimo da je to nešto što može biti vrlo bitno, ali i ne mora – ovisi i o tome kako ćemo raditi.

Koliko je danas, u procesu konsolidacije IDS-a, važno biti među članstvom i davati ritam podružnicama, kao što je to radio Gianni Sponza?

Rekao bih da jesmo u procesu konsolidacije i cilj nam je da to završimo negdje do ljeta, kako bismo se nakon toga mogli početi baviti politikama u onom dobrom smislu te riječi.

Sigurno je da među članstvom treba biti, jer došlo je do određenog zasićenja i pada podrške, što smo na kraju uspjeli stabilizirati. Prema anketama sada stvari idu na bolje, ali da bismo to postigli moramo stalno biti među ljudima.

To je ono što i predsjednik Peršurić stalno naglašava. On je taj koji na neki način nameće ritam. Prekjučer smo bili u Rovinju, jučer u Labinu, prekosutra smo u Novigradu.

Obišli smo sve zajednice i podružnice, a sada obilazimo i gradske podružnice s jednim ciljem – upoznati ljude, informirati ih, ali prije svega saslušati. To je ono što nam je u posljednjih nekoliko godina jako nedostajalo – slušati, slušati i slušati. Čuti koji su realni problemi na terenu i na njih reagirati.

Zašto je došlo do toga da se zapostavi upravo ono na čemu je IDS gradio svoj brend među Istrijanima punih trideset godina?

U jednom trenutku došlo je jednostavno do zasićenja. To se, nažalost po nas, na izborima pokazalo kao vrlo negativan trend. Počeli smo razmišljati da smo sami sebi dovoljni i zatvorili smo se u jedan balon.

Počeli smo slušati gotovo isključivo one koji su nam govorili kako dobro radimo. S druge strane, mislim da smo u velikom dijelu zaista radili dobro, jer ako pogledate kroz prozor vašeg radija ili ako pogledamo po Istri – lijepo to izgleda, ne živimo toliko loše.

 

Foto: IstraIN

Međutim, počeli smo zanemarivati male, svakodnevne životne probleme ljudi. Još jednom ponavljam, to je vjerojatno bila naša najveća pogreška – slušati samo one koji nam govore kako je sve dobro.

Ponegdje smo se počeli i bahatiti, a što smo se više bahatili, to smo niže padali. To je jedna lekcija iz svakodnevnog života koju smo, nažalost, morali naučiti. Možda nam je i trebala.

Znači li to da se po pristupu vođenja politike vraćate nekim postulatima koji su nekada dobro funkcionirali? Iako se, naravno, u međuvremenu mnogo toga promijenilo, ne samo u IDS-u nego i na političkoj sceni općenito.

Definitivno da. Temelj je ono što smo radili i prije – među ljudima morate biti, morate ih slušati. Ali to treba nadograditi novim načinima komunikacije, poput društvenih mreža i novih medija.

Princip je ipak uvijek isti – slušati, pokušati pronaći rješenje i, nakon što nešto obećate, pokušati to i realizirati.

Jer uzalud je biti među ljudima i obećavati sve i svašta, a onda bježati od njih jer niste napravili ono što ste obećali. Dakle, iste politike, ali na novi način.

Činjenica je da su infrastrukturni projekti važni, da se ulažu milijuni u nadogradnje, ali kao da se previše ulaže u zgrade, beton, krovove i fasade, dok one „fasade“ unutar ljudi ostaju nekako zapostavljene. Premalo se ulaže u ljude, a previše u objekte..

Apsolutno se slažem s vama. To je bila jedna od naših pogrešaka. Nije jednostavno sagraditi kuću, ali ako ta kuća nema dušu, nismo napravili puno.

To nam se u jednom trenutku dogodilo i sada pokušavamo, što nije jednostavno, vratiti sebe na pravi put.

Moramo, naravno, uvjeriti ljude da je to stvarno naša namjera. Često govorimo o mladima, ali ja radije kažem – o kvalitetnim ljudima, koji će moći nositi te politike u budućnosti. Nije lako, ali signali koje dobivamo s terena su pozitivni i nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Sada smo u političkom zatišju kada je riječ o izborima. Koliko je važno to razdoblje bez izbora, kada možete raditi pripreme za ono što dolazi? Vjerujem da vam je cilj vratiti povjerenje tamo gdje ste ga izgubili i dodatno ojačati tamo gdje ga imate.

Definitivno. Mogao bih reći da smo mi, uvjetno rečeno, i dalje u svojevrsnim izborima. Čim su završili stranački izbori, odmah smo krenuli obilaziti sve što treba obići i razgovarati sa svim ljudima za koje smatramo da je potrebno razgovarati.

Saslušati sve što je potrebno kako bismo se pripremili za prve izbore. Oni su tek za dvije i pol godine – parlamentarni izbori – ali svjesni smo da bi bilo kontraproduktivno, pa čak i bezobrazno, čekati tri mjeseca prije izbora da se obratimo građanima.

Ne možete se ljudima javljati samo mjesec dana prije izbora, a onda ih nakon toga zaboraviti ili izbjegavati jer vam možda kažu nešto što ne želite čuti. Lekciju smo naučili i sada pokušavamo iz toga izvući pouke.

Zapravo, to je i pomalo iritantno – ta tri mjeseca kada su svi posvuda, obećavaju brda i doline, a onda tri i pol godine nema ni „dobar dan“.

Ako to meni ide na živce, mogu misliti kako je građanima. U potpunosti ste u pravu i pokušavamo to izbjeći. Naravno, nećemo uvijek moći biti svugdje prisutni jednakim intenzitetom, ali za dobre ideje, pametne prijedloge i dobre planove uvijek mora biti vremena.

Nakon pogrešaka koje i sami priznajte, koliko vi i novo vodstvo IDS-a imate snage vratiti povjerenje izgubljenih birača i približiti stranku novima?

Da, definitivno. Pri tome je najteži dio vratiti povjerenje ili steći povjerenje mladih, novih generacija. Vjerujem da ćemo povjerenje onih koji nas poznaju lakše vratiti jer su oni upoznati s našim idejama, a često i osobno znaju tko smo i kakvi smo ljudi. Znaju da nismo neka „fake“ ekipa. Tako da vjerujem da ćemo to uspjeti relativno brzo.

Ono što je puno teže jest pridobiti nove ljude. Opet ponavljam – mlade, ali kada kažem mlade, mislim prije svega na kvalitetne ljude. Oni imaju nove ideje, a neke naše politike koje su meni možda potpuno uobičajene njima nisu toliko bliske.

Ja znam što su Rovinjske deklaracije, znam što piše u programskoj deklaraciji IDS-a, znam koje su temeljne vrijednosti stranke. No nove generacije su bitno drugačije.

 

Foto: IstraIN

Do onih koji imaju oko 40 godina vjerujem da možemo doprijeti i na ovaj način. Međutim, oni koji su mlađi od 30 imaju jednu sasvim drugačiju viziju – ne samo politike nego i svakodnevnog života. Njima se nije lako približiti. Moguće je, ali prvo morate doći do njih, morate im nešto predložiti, a onda vrlo pažljivo saslušati kako oni doživljavaju te prijedloge.

Ipak, uvijek vjerujem da su univerzalne vrijednosti poput poštovanja, multikulturalnosti i dvojezičnosti, odnosno svega onoga što možemo nazvati istarskim načinom života, vrlo prihvatljive – ne samo za nas koje nazivamo domaćim stanovništvom, nego i za ljude koji su došli živjeti u Istru.

Oni su ovdje došli upravo u potrazi za drugačijim načinom života, za tolerancijom, a to je ono što je Istra uvijek nudila.

Hoćemo li to znati prenijeti u konkretne politike i hoće li nakon toga ti birači, prvenstveno mladi, to prihvatiti i glasati na izborima – to ćemo tek vidjeti. To je naš posao.

IDS svih ovih godina ima smjernice koje se temelje na multikulturalnosti, dvojezičnosti i toleranciji. Je li danas, posebno kada govorimo o mladim biračima koji tek dolaze na izbore, važno ponuditi i neku novu politiku – nešto novo i prepoznatljivo, a da je blisko mlađim generacijama?

Definitivno jest. Ali tu novu politiku ne možemo ponuditi mi koji imamo 60 plus. Moramo saslušati nove generacije i na temelju onoga što oni predlažu pokušati oblikovati politike. Jer ja danas ne mogu reći koja bi politika mogla zainteresirati nekoga tko ima 25 godina.

Je li građanima možda dosadio IDS kao takav?

Mislim da nije. Mislim da postoji određeni zamor, ali on je prije svega posljedica loše komunikacije koja se u jednom trenutku dogodila. Vjerujem da je velika većina onoga što IDS nudi i dalje prihvatljiva građanima.

Naravno, svatko će se opredijeliti za neku svoju stranku ili nezavisnu listu, ali ono što moramo napraviti jest nadograditi te politike. Temelj je dobar, ali svaka generacija traži nešto novo. A svaka generacija mora sama definirati što je to novo.

To ne možemo mi s nekog vrha reći – evo, ovo je najbolje za vas i zato morate glasati za nas.

Ali vi ste ti koji donosite odluke u kojem smjeru ide stranka.

Apsolutno. No odluke se donose tako da najprije slušate, raspravite, predložite i tek onda donesete odluku.

Znači li to da se prije nije dovoljno slušalo?

Definitivno – tamo gdje se nije slušalo, tamo su građani to kaznili na izborima.

Kada govorimo o novim politikama i novim ljudima, često se ipak vrte ista imena u novim krugovima.

Ovisi kako gdje. Ako pogledate, djelomično je to točno, ali djelomično i nije. U Vodnjanu imamo Orlića, koji je potpuno novo lice. U Kršanu imamo Anu Vuksan, također novo lice.

U Rovinju imate Emila Nimčevića. Dakle, IDS se mijenjao. No pitanje je je li se mijenjao dovoljno brzo i na način koji su birači očekivali. Negdje jest, a negdje nije.

S druge strane, osnovan je i Klub seniora. Zašto? Zašto je bilo važno vratiti one koji su nekada bili ključni ljudi stranke?

Zato da ih možemo saslušati. Oni imaju iskustvo, a neki od njih i veliku mudrost. Klub seniora nije osnovan da bi oni ponovno upravljali strankom, nego da bismo ih mogli pažljivo saslušati i da ne bismo ponavljali pogreške koje smo radili u prošlosti.

Od nekoga tko ima 65 ili više godina možete očekivati da je kroz život prošao mnogo toga, da ima iskustvo i znanje. Kada vam takva osoba nešto kaže, dobro je to saslušati. A onda, naravno, odluku ponovno donosite sami.

Znači da njihovo mišljenje ipak ima dodatnu težinu?

Definitivno ima. Ako vam je netko bio gradonačelnik više mandata i više puta pobijedio na izborima, sigurno ima iskustvo koje vam može prenijeti. Samo treba znati slušati.

Apsolutno.

 

Foto: IstraIN

Između ostalog, za predsjednika je izabran Edi Gobo. Posljednjih godina bio je jedan od glavnih oponenata unutar IDS-a, nije se slagao s načinom vođenja stranke, a njegovim dolaskom na čelo Kluba seniora stječe se dojam kao da ste ga politički ponovno vratili u život i dali mu važnu funkciju.

Mislim da su ga vratili njegovi seniori. Izbori su provedeni u zajednicama podružnica, imali smo dva kandidata i tajnim glasanjem izabran je gospodin Edi Gobo. On, naravno, ima svoj stil, svoja razmišljanja i svoje prijedloge.

Ono što sam ja uvijek cijenio u IDS-u, a što je ponekad više, a ponekad manje dolazilo do izražaja, jest to da smo mogli reći što mislimo bez da zbog toga snosimo posljedice.

S time da se razumijemo – lajati u vjetar nema puno smisla. Treba znati artikulirati svoje stavove, a s druge strane morate imati nekoga tko će vas slušati.

Gospodin Gobo uvijek je imao jedan vrlo razbarušen stil. Nikada se nije libio reći ono što misli i predlagati ono što smatra da treba predložiti.

A to je dobro ako je netko konstruktivan..

To je dobro ako je netko konstruktivan i ako to radi sa željom za napretkom.

Apsolutno. U tome nema nikakav problem. Kažem, bilo je više kandidata, mogli su izabrati nekoga drugoga, ali seniori su izabrali njega. To znači da ga treba cijeniti i saslušati, a to ćemo i činiti.

Je li s druge strane kažnjen Ivan Jakovčić? Više nije počasni predsjednik IDS-a, nije aktivan u smislu samog vrha, pa se stječe dojam da ga je dolaskom Lorisa Peršurića novo vodstvo stavilo sa strane. Je li to možda njihov međusobni dogovor?

Gledajte, je li riječ o međusobnom dogovoru, to stvarno ne znam. No činjenica je da smo nastojali sve funkcije rasporediti po Istri kako moć ne bi bila koncentrirana na jednom mjestu.

Ali ono što je sigurno jest da smatram kako je Ivan Jakovčić, i u prošlom i u ovom stoljeću, daleko najbolji istarski političar. Jer ako gledate, neovisno o tome je li nekome simpatičan ili antipatičan, rezultati koji su postignuti pod njegovim vodstvom vrlo su mjerljivi i IDS je tada bio značajna nacionalna snaga.

On je odlučio što je odlučio. Nije maknut sa strane, nego je odlučio da se neće kandidirati. Postoji procedura, Porečani su ga trebali kandidirati, oni su kandidirali gospodina Emilija Uljančića.

Ivan Jakovčić je tu. Hoće li se kasnije još više uključiti ili neće, hoće li piti kavu s Lorisom Peršurićem, iskreno rečeno ne znam. Ali ako mene pozove na kavu, ili još bolje na čašu malvazije, jer kavu baš i ne pijem, sigurno ću se odazvati i saslušati ga. On je jedan od onih koje treba slušati jer ima nevjerojatan politički instinkt.

Ivan Jakovčić je svojedobno pogurao Dalibora Pausa na čelo IDS-a, a kasnije ga je u Labinu pokušao i srušiti, no nije uspio..

Gledajte, kao što sam rekao, politički instinkt je takav da nekad pogodite, a nekad ne. Nekad napravite nešto što bude prihvaćeno, a nekad pokušate nešto u čemu ne uspijete.

Činjenica je da su svi koji su bili u IDS-u, a to je moje osobno mišljenje, željeli dobronamjerno nešto učiniti. Nekad je to bilo uspješno, nekad manje uspješno. Ono što je sada dobro jest to da smo se uspjeli okupiti, neovisno o različitim stavovima.

Jer mi unutar stranke doista raspravljamo i imamo vrlo različite stavove, ali to ne znači da, kada se jednom dogovorimo što ćemo raditi, prema van možemo nastupati previše raznoliko.

Dakle, stranka ipak nije kulturno-umjetničko društvo, pa da je danas ovako, a sutra onako.

Iznutra ćemo si reći svašta, i kažemo si svašta, i ponekad to nije ugodno. Ali prema van, kada se jednom dogovorimo, moramo imati jedinstven stav. To je kao ekipa u sportu.

Mnogo je iznenadilo, ali mnogi su i s odobravanjem dočekali povratak Valtera Flega u sam vrh politike, odnosno na mjesto potpredsjednika stranke, nakon kraće pauze nakon izbora.

Definitivno. Valter Flego je čovjek koji ima iskustvo, koji ima stav, koji nosi jednu odmjerenost i koji se, na kraju krajeva, iz Europskog parlamenta vratio natrag jer, kao i svi mi, vjeruje u tu ideju IDS-a.

Ili, preciznije, u ideju da je Istra jedan prekrasan komadić zemlje. Jer Istra je, realno gledajući, ono oko čega se svi možemo identificirati, nešto što nas sve spaja.

Kada biste IDS pokušali definirati kao stranku ili pokret, vidjeli biste jako puno različitih potočića koji se ulijevaju u jednu veliku rijeku.

A ono gdje ta rijeka sigurno ima svoje temelje jest Istra – hrvatski prostor, taj jedan način života. Unutar toga smo jako različiti, ali upravo nas to i povezuje.

Brine li vas činjenica da su građani umorni od stranačkog predznaka? Vidimo da su posljednjih godina građanima sve prihvatljivije nezavisne liste.

Naravno da to brine, ali to prije svega govori o nama kao strankama, općenito, ne samo o IDS-u. Očito je da političke stranke više nisu nešto što je ljudima privlačno kao nekada i onda se, naravno, moramo zapitati zašto je to tako.

Imate gradove poput Labina gdje su bivši IDS-ovci napravili nezavisnu listu i, blago rečeno, gotovo nas pomeli. Onda se moramo pitati zašto je to tako.

To je slučaj i u Županiji, gdje je Boris Miletić, bivši predsjednik IDS-a, sa svojom nezavisnom listom okupio puno bivših IDS-ovaca, neke koji su iz IDS-a prešli k njemu, i pobijedio svoju bivšu stranku.

Nije nas pobijedio, ako gledamo Županijsku skupštinu, jer imamo veći broj mandata. Osim toga, imamo sličan program i znate da s Borisom u Županijskoj skupštini funkcioniramo vrlo korektno.

Mislim da se rezultati vide svugdje oko nas. No da, upravo tako – očito političke stranke više nisu toliko primamljive kao nekada, a mi kao IDS moramo sebi postaviti pitanje zašto naši bivši članovi, kada izađu iz stranke, nakon mjesec dana na izborima, ako već ne pobijede, onda nam barem uzmu velik dio kolača. Očito nešto nije funkcioniralo.

Vidimo i da se s dolaskom novog vodstva ponovno aktivirao Tulio Demetlika, koji je, ajmo tako reći, i vlastitom odlukom, ali i politički, bio maknut sa strane jer je dao otvorenu podršku Borisu Miletiću.

Tulio Demetlika upravo je to napravio. Sada je ponovno izabran u Klubu seniora, očito ga njegovi Labinjani cijene i sada je tu gdje jest.

Ja sam s gospodinom Demetlikom vrlo dobro surađivao nekada, surađujem i sada i vjerujem da je dobro što se odlučio ponovno angažirati za IDS.

Je li SDP u Puli „utopio“ IDS, kako tvrdi Anton Kliman koji je dodao da mu je drago da je IDS krenuo u konsolidaciju..

Prvo moram reći da mi je drago što je gospodin Kliman to rekao, jer je on jedan od onih političara koji, neovisno o političkom predznaku, sigurno voli Istru i učinio je puno dobroga.

Naravno, taj proces konsolidacije IDS-a znači i da ćemo mi zahvatiti jedan dio njihova biračkog tijela, što je sasvim logično. Kada se dobro pozicionirate i kad je politika dobra, onda će i oni koji su dosad glasali za HDZ razmisliti hoće li možda glasati za nas. Isto vrijedi i za SDP.

Mi smo stranka centra, lijevog centra, ali prije svega liberali, i zbog toga dajemo veliku autonomiju podružnicama. Tako je i s podružnicom u Puli, ali i s podružnicama u drugim gradovima, gdje se, nazovimo to tako, centrala ne miješa previše. Nekad to donosi dobre rezultate, a nekad i pogreške.

U Puli se dogodilo ono što je uobičajeno kada nemate izvršnu vlast. Recimo, u Bujama smo također sa SDP-om na vlasti u Gradskom vijeću, u koaliciji, ali je gradonačelnik naš, gospodin Vižintin, i on je logično puno vidljiviji od članova Vijeća. U Puli je gospodin Grbin puno vidljiviji od članova Gradskog vijeća.

Naravno, moramo poraditi na tome da i mi postanemo vidljiviji te da na sljedećim izborima, ako bude moguće, pobijedimo i Pulu vratimo u okrilje IDS-a. Ako budemo kvalitetno radili, uspjet ćemo. Ako gospodin Grbin bude bolji od nas, nećemo.

 

Foto: IstraIN

Je li IDS pogriješio jer u Puli nije na vrijeme pripremio kandidata pa je Valter Boljunčić uskočio u zadnji trenutak?

Prvo moram reći, pomalo u šali, da je Filip Zoričić najbolji dokaz koliko su IDS-ove politike bile uspješne. Vi znate kao i ja da netko tko dođe sa strane teško može postati gradonačelnik nekog grada, a mi smo pokazali da su nam svi ljudi jednako dobrodošli i građani su izabrali Filipa Zoričića.

U trenutku kada je gospodin Zoričić izabran, mi se te četiri godine nismo bavili onime što sada pokušavamo napraviti, a to je na vrijeme stvoriti prave i prepoznatljive kadrove. I onda je gospodin Boljunčić u zadnji trenutak, na čemu mu treba zahvaliti, realno uskočio i napravio dobar rezultat.

Da je sve krenulo ranije, uvjeren sam da bi rezultat bio još bolji i da bismo danas možda imali gradonačelnika Pule.

Nije se dogodilo, sada smo u situaciji u kojoj jesmo i to je jedna od grešaka koju smo uočili. Zato IDS već sada polako priprema ljude koji će na sljedećim izborima biti kandidati.

S jedne strane imamo Pulu i Buje kao primjer suradnje SDP-a i IDS-a, a s druge strane imamo primjer Rovinja gdje IDS i SDP teško mogu zajedno politički djelovati.

Ne znam baš bih li rekao da se ne mogu vidjeti nacrtani, ali u političkom smislu očito ne mogu lako surađivati. Sve ovisi o ljudima. U Bujama možemo vrlo korektno surađivati, u Puli također, u Rovinju očito ne možemo.

Tko zna, možda će i do toga jednom doći. Ali znate, ako se naprave preduboke pukotine, onda ih je jako teško zatrpati.

Zato mislim da je za dobrobit svakog grada puno pametnije stati na loptu, vidjeti što je realno, ne pljuvati bez razloga i nakon toga razgovarati. Inače, nećemo razgovarati.

Flego kaže da IDS i HDZ teško mogu surađivati, no nakon sastanka Posavca, Zurovca i Peršurića, Zurovec je završio u većini s premijerom. Kako to tumačite?

Kave su čudo. Kad kofein udari u glavu, počnu dogovori i onda je to teško zaustaviti. Ja znam jednu stvar – IDS to nikada nije radio, niti to radi sada. Mi ćemo sa državnom i lokalnom vlašću, u kojoj je HDZ naravno prisutan, surađivati jer je to sasvim normalno kako bismo mogli realizirati projekte.

Za ono što je dobro, pa makar to predložio HDZ, glasat ćemo. Za ono što nije dobro, nećemo. U koaliciju s njima nećemo ući, jer u politici, neovisno o tome što danas živimo u jednom dosta „tekućem“ društvu u kojem se granice između lijevog i desnog brišu, ipak vjerujem da ideologija mora postojati.

ismo svi jednaki, svatko ima svoje stavove. Zato će IDS i dalje nastojati graditi koaliciju centra. Očito to nije jednostavno, ljudi se izgube u tim kavama i dogovorima, ali mi ćemo biti principijelni kao i uvijek do sada.

Ili ćemo biti sami ili ćemo pronaći partnere koji odgovaraju našoj političkoj ideologiji, a to je liberalni centar.

Koliko je politika koju Andrej Plenković vodi od 2016. do danas zapravo drukčija od brojnih lijevo-liberalno-centrističkih politika? Ne govorimo sada o HDZ-u iz vremena Sanadera i Karamarka, nego o ovoj europeiziranoj politici Andreja Plenkovića.

Bitno je drukčija. Bitno je drukčija čak i od politike koju je HDZ prema Istri provodio ranije. Europeizacija postoji, ali onda vam se dogodi i Thompson, koji nam baš nije trebao. Mislim da HDZ vrlo pametno djeluje. Ima aparat, ima podatke i ponaša se politički iznimno racionalno.

Kada se procijenilo da treba otići malo desno, dogodio se Hipodrom. Kada se odlučilo krenuti malo više prema centru ili lijevo, dogodio se Zurovec. HDZ je ozbiljna velika stranka koja točno zna što radi u svom političkom prostoru.

Kako nas često uspoređuju s HDZ-om, iako postoje bitne razlike, i mi se nastojimo ponašati razumno i racionalno, predvidjeti poteze drugih i raditi ono što je najbolje za naše građane. Nekad nam uspije, nekad ne, ali dugoročno vjerujem da ćemo se vratiti.

Ako gledamo Lorisa Peršurića kao gradonačelnika Poreča, upravo je njemu konsolidacija IDS-a digla politički rejting. Uvijek sam uvjeren da bismo danas, kada bismo ponovno imali izbore u Poreču, dobili više glasova nego prošli put.

 

Foto: IstraIN

Je li tome pomoglo to što je sada na čelu IDS-a?

Apsolutno da. I to mogu reći iz osobnog iskustva, iz razgovora s Porečanima, ne iz druge ruke.

Ako gledamo IDS kao cjelinu na području Istre, je li nam Thompson napravio štetu? U najvećoj mjeri jest. Ali zato smo tu da iskomuniciramo da dolaze nove generacije s novim glazbenim ukusima, da netko sluša Elija Piska, a netko Marka Perkovića Thompsona.

Dobro, na samom smo kraju, gospodine Torbica. Vidite li IDS ponovno u koaliciji sa SDP-om? I mogu li IDS, SDP, Možemo! i ostale stranke funkcionirati zajedno u čvrstoj suradnji?

Ja se mogu vidjeti u koaliciji sa svakim tko je razuman i s kim se mogu dogovoriti politike koje su na dobrobit ljudi. Osobno se mogu vidjeti i u koaliciji sa SDP-om i s Možemo!, ali pod uvjetom da dio tih ljudi promijeni retoriku i da možemo razgovarati na način da politička komunikacija bude pristojna.

Ne smijemo izazivati podsmijeh među ljudima, jer se građani često zbog onoga što gledaju u Saboru, a ponekad i na Županijskoj skupštini, naprosto smiju politici.

Onog trenutka kada to uspijemo promijeniti, sve je moguće. Ali to ovisi isključivo o ljudima koji će razgovarati i o njihovim ambicijama. Moja je ambicija da građani Istre žive dobro. Ja se sigurno neću ni za što kandidirati, a ako je nečija ambicija isključivo vlastita korist, s takvima nećemo koalirati.