Od sportskog dana u vrtiću do medalje na Tajlandu: Ovo je priča istarske paraatletičarke Manuele Diminić

Manuela Diminić, paraatletičarka i članica AK Spektar Pula, 12. i 13. srpnja sudjeluje na Croatia Openu koji joj je jedan od uvjeta za odlazak na Europske igre mladih!

Iris Foriš
Iris Foriš

14 Lipanj 2025 I 16:15

Od sportskog dana u vrtiću do medalje na Tajlandu: Ovo je priča istarske paraatletičarke Manuele Diminić
Foto: AK Spektar

Manuela Diminić, paraatletičarka i članica AK Spektar Pula, 12. i 13. srpnja sudjeluje na Croatia Openu koji joj je jedan od uvjeta za odlazak na Europske igre mladih u Istanbul od 21. do 28. srpnja!

Tom prigodom, porazgovarali smo s ovom mladom uspješnom sportašicom iz Barbana i saznali više o njoj.

Kao učenica Ekonomske škole u Puli, koliko ti je teško uskladiti školske i druge obaveze uz ozbiljna natjecanja i treninge?

Kao učenica drugog razreda Ekonomske škole Pula, smjer poslovni tajnik, nije mi teško uskladiti treninge, druge obaveze i ozbiljnija natjecanja jer se za sve organiziram.

Na primjer, kada imam natjecanje, gradivo odgovaram ranije, i na tome zahvaljujem svim profesorima koji mi to omogućuju.

Kako i kada si odlučila baviti se sportom, tko ti je bio najveća podrška i što ti je najdraže u vezi sporta?

Atletika mi se sviđa još od vrtića, gdje sam na sportskom danu uvijek bacala lopticu. U osnovnoj školi sudjelovala sam na manifestaciji „Združena atletika“, gdje sam s asistenticom trčala 50 metara, a isto toliko je trčao i prijatelj iz razreda.

Dvije godine zaredom tamo sam osvojila brončanu medalju – 2018. i 2019. godine. U osmom razredu, povodom Dana osoba s invaliditetom 6. prosinca 2022., u školu su došli trener Ivan Radešić i paraolimpijka Jelena Vuković iz Atletskog kluba za osobe s invaliditetom Spektar Pula, koji su mi predstavili paraatletiku.

Foto: AK Spektar

Moj prvi trening bio je u rujnu 2023. godine, a prvo natjecanje u životu 15. listopada 2023. u Varaždinu. Prvo natjecanje s mogućnošću osvajanja medalja bio je dvoranski miting u Zagrebu 10. ožujka 2024. Iza sebe već imam mnogo medalja, pa čak i zlato iz Slovenije s memorijalnog natjecanja.

Velika podrška su mi obitelj, prijatelji i trener. Pomogli su mi na način da su me podržavali čak i kada rezultat nije bio jak koliko su moje mogućnosti. U paraatletici želim osvojiti što više medalja, upoznati mnogo parasportaša i čuti njihove sportske priče – to mi je najdraži dio sporta. Naravno, i natjecanja i medalje me guraju dalje.

U čemu najviše uživaš - bacanju koplja, diska ili kugle i zašto?

Najviše uživam bacati kuglu jer s njom postižu najbolje rezultate. U bacanju diska sam državna rekorderka, dok koplje baš i ne volim jer sam ga tek nedavno naučila ispravno bacati.

Nedavno si s prijateljima iz kluba sudjelovala na Svjetskim juniorskim igrama na Tajlandu i trenutno se pripremaš za odlazak na Europske igre mladih u Istanbul, čestitke! Kakvo je iskustvo bilo natjecanje u dalekom Tajlandu, što bi izdvojila te što očekuješ od Turske?

Kada sam osvojila prvu medalju na Tajlandu, osjećala sam se uzbuđeno jer sam iznenadila svoje roditelje i trenera. U konkurenciji su bile natjecateljice iz Kenije i Indije.

Natjecala sam se u disciplinama: bacanje diska (1 kg), bacanje koplja (600 g) i bacanje kugle (3 kg). Najvažnija medalja mi je srebrna jer je to bilo moje prvo srebro u životu.

Trenirali smo u Društvenom centru Rojc i jedan dan na Tajlandu. Za bacanje kugle i diska trenirali smo kao i inače. Od natjecanja u Turskoj očekujem jaku konkurenciju, dobre rezultate u kugli, disku i koplju, pa možda i neku medalju, iako je o tome teško govoriti unaprijed.

Foto: AK Spektar

Jesi li se kad susrela s nekim predrasudama te što bi htjela da se poboljša od uvjeta za osobe s invaliditetom?

S izazovima i preprekama se dobro nosim jer znam da ih ima u svakom sportu, pa tako i u ovom. Motivira me uspjeh drugih parasportaša koji imaju puno medalja.

Mladim sportašima bih poručila da ih neuspjeh ne smije obeshrabriti jer je to sastavni dio sporta. Osjećaj kada predstavljam Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima je poseban – cijelom svijetu pokazujem koliko truda, rada i ljubavi stoji iza hrvatskog dresa. To mi donosi veliku vrijednost jer mi svi čestitaju i dive se mom uspjehu.

Uvjeti za trening su dobri, ali nam, primjerice, nedostaje mreža za bacanje diska i neka ograda, jer se u Rojcu automobili parkiraju blizu, pa im se moramo pomaknuti dok čekamo red na bacanje.