Snaga mora i žene: Kako je Puležanka Petra Kliba osvojila svijet jedrenja

Kada je u rujnu u Puli dočekana vijest da je domaća jedriličarka Petra Kliba osvojila naslov svjetske prvakinje u jedrenju za dvojce, mnogi su je doživjeli kao sportsku senzaciju.

No, iza tog trofeja stoji više od dva desetljeća upornosti, odricanja i strasti prema moru koje Petra udiše kao vlastiti životni ritam.

Svjetska prvakinja u "muškom" sportu

Na Svjetskom prvenstvu ORC dvojaca, održanom na domaćem akvatoriju uz istarsku obalu (od talijanskog Monfalconea pa sve do samog juga Istre i natrag), Petra je sa sujedriličarkom Steffi Edeler odvozila 150 nautičkih milja – 28 sati neprekidnog jedrenja.

U njihovoj C klasi sudjelovalo je 11 posada, a ukupno na prvenstvu 60 brodova. „Jedrimo protiv štoperice, ne protiv drugih brodova“, objašnjava Petra specifičnost ORC sustava, koji različitim veličinama jedrilica izjednačava šanse.

Njihova je posada bila jedini isključivo ženski tim u cijelom prvenstvu, a Kliba priznaje da je osjećala i dodatnu odgovornost: „Jedrenje je još uvijek snažno muški sport. Ljudi se i dalje iznenade kada vide žene na kormilu, ali nama je cilj pokazati da možemo biti jednako konkurentne.“

Od kasnog početka do svjetskog vrha

Iako danas živi jedrenje, Petra se na more „zakvačila“ tek s 15 godina, nakon što je dotad trenirala tenis i odbojku te svirala harmoniku. Sa samo 19 krenula je na regatu oko svijeta, iskustvo koje joj je, kako kaže, promijenilo život:

„Tada nije bilo interneta ni stalne komunikacije. Bilo je to putovanje koje me naučilo samostalnosti i snalažljivosti – vještinama bez kojih danas ne bih mogla graditi karijeru u jedrenju.“

Nakon godina provedenih u Italiji i Njemačkoj kao trenerica i profesionalna jedriličarka, Petra se 2020. vratila u rodnu Pulu. Ne skriva da je nekoliko puta pokušala izboriti olimpijsku normu, no svjetska i europska prvenstva te zahtjevne offshore regate postale su njezin prirodan poligon.

Foto: Andrea Carloni

Rezultati koji nadmašuju veličinu broda

Petra i njezina pouzdana jedrilica 'My Way' duga svega osam metara i teška 1.400 kilograma, ali to ih nije spriječilo da redovito pobjeđuju i u konkurenciji većih brodova.

Na čuvenoj Barcolani u Trstu njezin je tim bio najbrži ženski sastav dvije godine zaredom, a u konkurenciji 2000 brodova zauzeli su 76. i 181. mjesto – rezultat koji izaziva poštovanje i među profesionalcima.

„Ljudi su često sumnjali u My Way, ali jedrilica je brza i pouzdana. Ključ je u dobroj pripremi, pravom izboru jedara i čitanju vjetra“, kaže Petra, dodajući kako je svaka regata i fizički i mentalni maraton: „Na svjetskom prvenstvu nismo spavale gotovo 30 sati, a vrućina nas je iscrpljivala. Čak sam se polijevala vodom da ostanem bistre glave.“, kaže Petra za IstraIN.

Misija: žene na jedrilicama

Iako niže sportske uspjehe, Petri je jednako važno osnaživanje žena u jedrenju. U okviru tima 'Petra Kliba Sailing' okuplja djevojke i žene različite dobi, pa i one koje se tek u zrelim godinama prvi put susreću s jedrilicom:

„Neke žene misle da je prekasno početi ili da nemaju snage, ali na brodu uvijek ima mjesta i zaduženja za svakoga. Jedrenje je sport bez dobne granice – možete ga raditi i u 70-ima.“

U klubovima, kaže, i dalje vidi kako djevojčice često odustaju u pubertetu: „Nije lako u 15. godini stalno biti mokra i hladna, a društvo te uči da moraš izgledati savršeno. Zato želim pokazati da jedrenje nije samo sport, nego i stil života.“

More kao životni put

Petra tečno govori njemački, engleski i talijanski, a mogla je graditi karijeru daleko od mora. Ipak, kaže da je svaki put kad stane na brod sigurna da je na pravom mjestu:

„To je moj svijet. Nema luksuza, ali ima slobode koju ništa drugo ne može pružiti.“

Svjetsko priznanje samo je potvrda te životne filozofije – da se upornošću, strašću i ljubavlju prema moru mogu srušiti sve prepreke, pa i one koje društvo još uvijek postavlja ženama u sportu.