Nekad se za Istru 1961 govorilo da je “simpatična”, da igra lijepo, da zna zapapriti favoritima, ali da joj uvijek nešto nedostaje kad treba napraviti iskorak. Danas to više ne stoji. Pobjeda protiv Hajduka na Poljudu nije bila incident, nego potvrda onoga što zeleno-žuti grade već mjesecima – klub koji zna kako pobijediti velike.
Na splitskom stadionu, pred punim tribinama, Istra nije izgledala kao gost koji se nada bodu. Igrala je kao momčad koja zna tko je, što želi i kako to ostvariti. Nije se branila panično, nije čekala grešku Hajduka – tražila je svoju priliku i uzela je.
Takve pobjede ne dolaze slučajno. One su proizvod samopouzdanja i jasno posložene ideje.
No Poljud je samo najnovija stanica na tom putu. U ovoj sezoni Istra je rušila i Osijek, i Dinamo, i Varaždin. Klubovi s puno većim budžetima, većim imenima i većim pritiskom javnosti. Kad se takve pobjede ponavljaju, više se ne može govoriti o iznenađenju. To je obrazac.
Posebno je važno što se te pobjede ne događaju na jedan način. Nekad Istra pobjeđuje agresijom i ritmom, nekad strpljenjem i taktičkom disciplinom, nekad individualnom kvalitetom.
To je znak momčadi koja je sazrela. Više ne ovisi o inspiraciji jednog igrača ili jedne dobre večeri – ima strukturu, plan i karakter.
Upravo to je najveća promjena u odnosu na prijašnje sezone. Istra više ne igra da bi bila ugodna protivnicima ili da bi “časno izgubila”. Ona igra da bi uzela bodove. Bez obzira dolazi li na Poljud, Maksimir ili Opus Arenu.
Zato se danas u Puli i Istri s razlogom govori o nečemu većem od same borbe za sredinu tablice. Ovaj klub pokazuje da može pripadati gornjem domu hrvatskog nogometa. Da može biti neugodan svima. I da može sanjati europske večeri bez da to zvuči kao pusta mašta.
Zeleno-žuti su prestali biti priča o simpatičnoj autsajderskoj ekipi. Postali su projekt koji ulazi u ligu ozbiljnih. A kad jednom sjedneš za taj stol, više nema povratka.