Ako izbornik Zlatko Dalić prati HNL – a nema razloga sumnjati da ne – onda mu statistika ove sezone nudi vrlo jasan signal. U Puli, tiho i bez pompe, stasao je vratar koji brojkama iskače iz lige i nameće pitanje: zaslužuje li barem pretpoziv u reprezentativni kadar?
Nakon odlaska Lovre Majkić, mnogi su se pitali kako će izgledati Istrina budućnost na golu. Odgovor je stigao brzo. Franko Kolić, 23-godišnjak, nenametljivo je preuzeo “jedinicu” i opravdao povjerenje – ne dojmom, nego činjenicama.
Brojke su neumoljive. Prosjek primljenih pogodaka (1,5 po utakmici) i čak 6,84 spriječena gola govore o vrataru koji svojoj momčadi donosi bodove. U prijevodu: bez njegovih intervencija, Istra 1961 bi ove sezone izgledala znatno ranjivije.
Više od 80 obrana, 72 posto uspješnosti i dominacija u kaznenom prostoru potvrđuju kontinuitet, a ne slučajnost.
Naravno, povratkom Dominik Livaković jasno je tko je reprezentativna “jedinica”. No pitanje nije tko je broj jedan, nego tko dolazi iza njega.
Upravo tu Kolić ima najjači argument: mlad je, konstantan i – statistički – među najboljima u ligi. U sezoni u kojoj se HNL često lomi na nijansama, njegov učinak odskače.
Je li prerano govoriti o pozivu? Možda. Ali pretpoziv ili status treće opcije ne bi bio nagrada, nego logičan korak. Reprezentacija mora misliti unaprijed, a ne reagirati kad je kasno. Ako se gleda forma, kontinuitet i brojke – materijala za razmišljanje itekako ima.
U “malim” klubovima rijetko se rađaju veliki reprezentativci bez da prethodno prođu zid skepticizma. Kolić ga ove sezone razbija obranama. A kad statistika govori ovako glasno, ignoriranje više nije opcija.