Govorili su da su za drugu ligu, a Cabellovi klinci pokazali su da su prava momčad

Pobjeda Istre 1961 protiv Osijeka vrijedi više od tri boda. Na Opus Areni zeleno-žuti su pokazali ono što se ne može izmjeriti tablicom: karakter, zajedništvo i vjeru da mogu igrati svoju igru protiv svakoga.

Već nakon sedamdesetak sekundi Osijek je poveo. Za mladu momčad takav početak mogao je postati ozbiljan problem, ali Istra nije izgubila glavu. Kapetan Antonio Maurić preuzeo je odgovornost i eurogolom vratio svoju momčad u utakmicu.

Nakon toga gledali smo Istru koja se nije zadovoljila time da samo preživi gostovanje. Tražila je igru, prilike i pobjedu.

A onda su pozornicu preuzeli mladi. Sedamnaestogodišnji Nik Škafar Žužić zabio je, a godinu dana stariji Dukan Ahmeti prvo mu je namjestio pogodak, a zatim u sudačkoj nadoknadi prošao petoricu Osijekovih igrača i potvrdio pobjedu. Takvi se potezi pamte. Još se više pamti način na koji ih je momčad proslavila — zajedno.

Prosjek godina igrača koji su nastupili protiv Osijeka bio je 21,4. Istra je najmlađa momčad lige, ali na terenu ne izgleda kao skup igrača koji tek čeka da odraste. Izgleda kao momčad koja ima ideju, koja se drži plana i u kojoj svatko zna da će dobiti priliku ako je zasluži.

Upravo tu vidim velik dio Cabellova posla. Nakon odlaska niza iskusnih igrača nije nedostajalo sumnji. Govorilo se da bi ova momčad mogla biti kandidat za drugu ligu. Devet kola poslije, Istra je već nekoliko puta pokazala da takve procjene nisu razumjele što se gradi u Puli.

Ne treba od mladih igrača očekivati da svaku utakmicu odigraju bez pogreške.

Bit će oscilacija, poraza i trenutaka kada će se pitati zašto je donesena neka odluka. To je dio odrastanja momčadi. Važno je da Istra i u teškim utakmicama pokazuje kako ima plan i da se ne odriče vlastitog načina igre.

Sjetimo se poraza od Lokomotive i Rijeke, oba 3:2, pa i utakmice s Goricom, izgubljene 1:0. Rezultati nisu bili dobri, ali iza njih nije ostao dojam momčadi koja se predala ili odustala od igre. Ostao je osjećaj da ova Istra može više — i da to tek treba potvrditi.

Zato ovoj momčadi treba podrška i kada pobjeđuje i kada joj ne ide. Ne zbog mladosti same po sebi, nego zbog onoga što pokazuje na terenu: trud, hrabrost i međusobno povjerenje.

Protiv Osijeka Istra nije samo osvojila tri boda. Pokazala je da je ekipa — i da vjeruje u sebe.