Čovjek je, vjerojatno od najranijih početaka, čeznuo za prostorima koje nije mogao doseći. Jedan od njih je bilo i podmorje, čarobni svijet ispod površine vode. I dok letom poput ptice još nismo ovladali, morske dubine su nam ipak, razvojem tehnologija postale puno pristupačnije no što su bile našim precima.

Ali svijet dubina svijet je svojih pravila kojih se treba pridržavati i pristupati mu sa oprezom i poštovanjem.

O Svijetu morskih dubina i čovjeku u njemu pričao nam je Vlado Bjelajac, obiteljski liječnik i pasionirani ronioc.

"Kad zaronimo u okruženje koje nije uobičajeno našoj svakodnevici dolazi do brze promjene emocija, razmišljanja, ... da tako kažem dolazi do brzog resetiranja mozga, otpuštanja stresa." rekao je Bjelajac, tražeći riječi da opiše osjećaj koji ga se očito dojmio.

"Osnovni problem kod boravka pod površinom, osim onog evidentnog, da nam je za život neophodan kisik, je taj da se sa povećanjem dubine povećava tlak kojem smo izloženi. Na površini imamo tlak od jednog bara, na deset metara dva bara i tako po jedan dodatni bar na svakih deset metara."

"Ljudsko je tijelo velikim dijelom sastavljeno od vode, koja nije stlačiva, pa nas taj tlak ne stisne u volumenu, problem je sa dijelovima tijela u kojima su zračni prostori. Najosjetljiviji su srednje uho i sinusi. Kako ne bi nastao problem, tlak zraka u tim prostorima mora biti jednak tlaku vode na dubini na kojoj se nalazimo. Ako pri uranjanju ne izjednačavamo tlak u srednjem uhu, već nakon tri metra dubine dolazi do boli, a nakon pet do petnaest metara, ovisno o osobi, i do pucanja bubnjića."

Ono što bi trebao napraviti svatko tko želi roniti je svakako otići na tečaj ronjenja. Tamo se uče osnove medicine ronjenja, kako na tečaju za ronjenje sa opremom, tako i na tečaju za ronjenje na dah.