MMC galerija Grada Umaga ugostila je radove mlade zagrebačke umjetnice Marte Živičnjak.
U svojoj ambijentalnoj land-art instalaciji Litomimikrije Marta Živičnjak sustavom prostorno uslojenih perforiranih crteža vizualno transformira prostor, stvarajući u njemu svojevrsnu likovnu mimikriju prirode. Oponašajući profinjenom crtačkom obradom motiva kamena svijet prirode i pritom prenoseći vizualno-haptičke elemente jedne stvarnosti u drugu, s kojom ih stapa. Ambijentalna instalacija Litomimikrija (grč. líthos – kamen) kroz medij prošupljenih, akromatskih crteža složenih u manje samostalne cjeline – diptihe, frizove i light box objekte, stvara od realnog prostora njegovu simulaciju, oblikujući za alternativni prostor prilagođenu i s njime stopljenu novu stvarnost.
Autorica pritom oslobađa crteže ne samo narativne doslovnosti nego i formalne sputanosti, pa oni s prostorom – kroz sve perforacije i bez okvirnih zapreka – direktno komuniciraju, u njemu se njišu i vibriraju, prepušteni strujanju zraka i izazovima svjetla. Tako svojom živošću oponašaju sva u prirodi i tvarnoj materiji prisutna gibanja; svu dinamiku i sve energije.
Ali istodobno odašiljući i dojam hipnotičke optičko-haptičke iluzije. Jer nikad se tu točno ne zna gdje završava stvarno, a gdje počinje nestvarno; gdje nestaje opipljivo, a počinje iluzivno; što je crtež, a što „voluminozna“ šupljina; što je oblik svjetla, a što sjena; što je dvodimenzionalna punina, a što uobličena praznina. Tako je sve ovdje istodobno i konstrukcija i čulna obmana; stvarno i dodirljivo – ali i nestvarno i nedodirljivo.
U svom postupku pretvorbe litomimezisa u litomimikriju, autorica je krenula od opipljive stvarnosti i konkretne prirode; od sjećanja na viđeni krajolik i određeni motiv. Ali je tijekom tog postupka pozornost skrenula s opisnosti na strukturu, a interes usmjerila na pročišćenje i zgušnjavanje forme, saževši motiv iz prirode na strukturalno-organičku apstrakciju.
Konkretni krajolik na kraju je sveden na sintetizirane, oble forme proizašle iz kamenog oblutka, postavši višestruko multiplicirana matrica i vizualni modul koji umjetnica u mnoštvu varijanti, na podlozi i u prostoru, provlači kroz sve crteže svoje ambijentalne instalacije. Pritom stalno pomičući perceptivni diskurs i propitujući stvarnost, koju uzastopce modificira i redefinira. Koju, međutim, likovno utvrđuje strukturalno uređenim vizualnim sustavom, s linijom, plohom, oblikom i prostorom kao snažnim vizualnim komunikatorima, koje postavlja u stalno dinamičnu, napetu interakciju.
„Crtež je ogoljelost vidljivoga: potpuno se nudi gledanju, a istovremeno se suzdržava, ne bi li naznačio da posjeduje i nešto ispod, neku unutrašnjost.“ (Bernard Noël). U svojoj potki crtež ima ugrađen autorov osobni kôd i duboko intimni doživljaj; prvu inspiraciju i koncentrat sjećanja. I uvijek ponajbolje zna pokazati istančani likovni senzibilitet, kao i razvijeni kreativni nerv. Baš kao i kod Marte Živičnjak.
Njezini perforirani prostorni crteži-instalacije odaju strpljivog i discipliniranog – ali uz to i lirski poetičnog zaljubljenika u crtež, koji nevjerojatno predano i koncentrirano, ali i brzo i izvježbano, ručno iscrtava i skalpelom izrezuje svoje guste mreže oblika. Sljubljujući se tako, mimikrijski-osjetilno, uvijek iznova s prirodom, kamenom – i svojom umjetnošću.
