"Knjigu nisam želio, samo sam se krenuo baviti tim satom u Savičenti. Ljudi bi me pitali da što mi to treba, jer da to je normalan venecijanski sat. Ali gdje god sam zagrebao ništa nije bilo normalno, sve je na satu i vezano za njega bilo sasvim drukčije od očekivanog. I tako iz dana u dan tijekom tri godine.

Od 2016. sam radio na kaštelu u Savičenti ali taj sat koji nam stoji ovdje isprva nisam primjećivao, kao ni drugi ljudi. Sada, otkad sam ušao u taj svijet, samo satove vidim naokolo", kazao je arhitekt Vjekoslav Gašparović, autor knjige "Kameni blizanci" o kontinuiranim ponoćnim satovima u Savičenti i Dvigradu.

Predstavljanje knjige u prekrasnom ambijentu kaštela Morosini-Grimani u utorak 21. lipnja, privuklo je veliki broj posjetitelja željnih dobre povijesne priče i intrige. Jer knjiga o uri nije samo tehnička priča o satovima, nego i o kontinuitetu mjesta, o povijesti civilizacije kroz dvojbe računanja i mjerenja vremena.

O jedinstvenom satu u Savičenti s kvadratne kule kaštela, s podjelom na 24 sata, pisali smo prije nekoliko mjeseci kad je ura nakon 200-tinjak godina obnovljena i nakon što se zavrtjela kazaljka u obliku Sunca. Tad je i Gašparović najavio brzi izlazak knjige iz tiska.

Povijesnih podataka o satu bilo je malo, a potraga za njima pretvorila se u intrigantnu istragu. Takva je i ova knjiga, malog formata, koja se ne pušta lako iz ruke. Govoreći sinoć o strasti istraživanja, novinar i pisac Elio Velan kazao je i da je povratak sata na kulu jedan vrlo emotivan događaj.

"Dio ljepote ove knjige leži u velikom entuzijazmu, istraživačkoj strasti i zanosu koju je Vjeko uložio. Entuzijazam je postao zarazan, zarazio je i mene i mnoge druge.

Tu emociju koju Elio spominje osjetit ćete kada knjigu pročitate, a vjerujem da nakon par stranica nećete moći stati", rekla je urednica knjige Danijela Doblanović Šuran, zaslužna i za proučavanje arhiva i iščitavanje niza povijesnih spisa.

Zahvaljujući tome, knjiga obiluje pričicama iz Savičente 16. stoljeća. Podijeljena je u više manjih poglavlja, i prati Gašparovićev put potrage, i njegovih suradnika, za poviješću savičentske ure.

Njena posebnost je u tome što je jedina koji je u izvornom obliku iz 1520-ih preživjela promijene satova u doba Napoleona. I u tome što ovaj sat ni u vremenu u kojem je nastao nije pratio venecijanski sustav računanja vremena, već je nudio drukčiji odgovor u vječitoj raspravi: Kad počinje, a kad završava dan. 

"Obitelj Morosini je u Savičenti u vrijeme Mletačke republike napravila sat drugačiji u odnosu na službeno računanje vremena. Bolji i napredniji, s početkom dana u ponoć. I to 200 godina prije nego je ostatak svijeta prešao na takvo računanje vremena", kazao je Gašparović. 

Takvih satova više nam nigdje, a autor vjeruje da je ovaj preživio u izvornom obliku zato što nije privlačio pažnju na periferiji u maloj Savičenti i zato što je na zvoniku crkve ugrađen novi sat s podjelom na 12.

"Na kraju svih istraživanja u slučajnom razgovoru s Damirom Matoševićem saznao sam da u Rovinju imaju komad sata iz Dvigrada i išli smo ga pogledati ne odgovara li ovom našem.

A da me netko pitao, koji detalj bih želio vidjeti na potpuno atipičnom ponoćnom satu, rekao bih da su to brojevi 1 i 24 (I i XXIIII), jer bi nam to pokazalo da spada u najstarije javne satove. I gle, u muzeju u Rovinju Damir nađe upravo taj dio s 1 i 24, i to točno taj broj 24 (XXIIII), s istom tipičnom tipografijom.

Dakle, dvigradski sat identičan je ovom našem. Naknadno, kad je knjiga bila gotova, našli smo još jedan na Cresu, koji je skroz pretučen. Tako da sada imamo tri sata koji nam, svaki sa svojim segmentima, pričaju širu povijest života u ovim krajevima", zaključio je  Gašparović.

Oblikovanje knjige "Kameni blizanci", s potpuno bijelom naslovnicom, u čiju je bjelinu nalik kamenu utisnut brojčanik s 24 sata, potpisuje Tihana Nalić iz studija Bobula.