Godišnja književna nagrada Istarske županije – Regione Istriana „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Edu Budišu (1958. – 1984.). Nagrada „Edo Budiša“ sastoji se od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura.
Nagrada se dodjeljuje autoricama i autorima do 35 godina starosti kojima je u protekloj godini objavljena zbirka kratkih priča.
Nagrada se dodjeljuje od 2012. godine, a dosadašnji dobitnici i dobitnice su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić, Ana Schnabl, Luiza Bouharaoua, Almin Kaplan i Igor Ivko.
Ove godine su u konkurenciji za nagradu bile Alena Begić s knjigom „Dan za ispravljanje“ (Durieux, Zagreb) i Sara Kopeczky s knjigom „Više ne znam tko si“ (Hena com, Zagreb). Žiri u sastavu Vanesa Begić, Zoran Damjanović, Boris Koroman, Ivana Ujčić i Neven Ušumović odlučio je da ove godine nagradu dobije Sara Kopeczky.
“Više ne znam tko si” Sare Kopeczky opsežna je zbirka sastavljena od dvadeset i šest priča. Čitatelja iznenađuje ujednačenost književne kvalitete ovih tekstova, suverenost s kojom autorica izmjenjuje dijaloške prizore, introspektivne momente i retrospekcije, te s kojom upravlja provodnim motivima svojih priča omogućujući im da u obratu radnje postanu sugestivne, otvorene figure, poticajne za daljnja domišljanja i refleksiju.
Sve junakinje i junaci Sare Kopeczky mali su ljudi s (dalmatinske) periferije. Najveći broj priča fokusiran je na obiteljske mikrosvjetove, na kobno i destruktivno tradiranje patrijarhalnih obrazaca, na duboke rane koje ostavlja očinsko nasilje (fizičko, seksualno, psihičko), ali i bešćutno odsustvo komunikacije.
Autorica suptilno, bez ikakve patetike, ocrtava silnice koje njezine glavne likove drže u zamci samoomalovažavanja i mazohističkog samookrivljavanja.
Dvadeset i šest priča ove zbirke tvore svojevrsni „krug života“: dok na početku imamo starmalu djecu opterećenu traumama, na kraju nas čekaju, izgubljeni, podjetinjili starci. Kao prava umjetnica kratke priče, Sara Kopeczky nas iz priče u priču uzdiže do empatijske razine s koje se pruža bolni pogled na prazninu današnjih bračnih zajednica, na ono što nedostaje u obiteljima, na ono čega nema u njihovim odnosima.
Potresno je odsustvo nježnosti i ljubavi među onima koje pripovjedačice i pripovjedači ovih priča zovu svojim najbližima.
