EGZOTIKA NA KAZALIŠNIM DASKAMA Večeras u INK pogledajte Tarzana!

JANE: Reci hijeno, Mike - Što misliš o meni?

MIKE: Da si najljepša ženka koju sam ikada vidio.

JANE: Ne smeta ti moja čovjekolikost?

MIKE: Privlači me.

JANE: Privlači? Znači tako? I što bi htio sa mnom? Bi li me pretvorio u strvinu?

MIKE: Ne. Već je Tarzan to napravio.

TARZAN : Ne govorim o svemu Jane.

Da su pavijani moji najbolji prijatelji. Da sam Mumbu našao s odsječenim kljovama. Da su Čarkana odvezli u kavezu. Da dolazi sve više ljudi - nešto zapisuju, promatraju, a na drugoj strani džungle već kopaju buldožeri. Gorile i čimpanze spremaju se otići. Ja sam gospodar džungle, ne svijeta.

Živio sam u njenom svijetu - u svijetu gdje hvataju životinje, stavljaju ih u kaveze, dresiraju, tamane, jedu, prepariraju, prerađuju, prave pokuse na njima, a onda im prave nadgrobne spomenike i vole više nego vlastitu vrstu. Tamo više ne idem!

JANE: Ta džungla… me guši. Gušiiiiii!

Da, istina na početku sam bila oduševljena njome…ali sad… I ljepote i egzotike mi je preko glave a sad mi sve nedostaje. Nedostaju mi auti, miris benzina, križanje ulica u daljini, treperenje semafora u noći. Nedostaju mi kuće- normalne kuće s četiri zida i krovom, vratima i prozorima. Nedostaje mi popodnevna gnjavaža u dućanima i sjedenje po restoranima. Da, nedostaje mi...