Najnovije istraživanje Europske komisije u kojemu se ocjenjuju učestalost željezničkih linija, točnost, brzina i cijena, pokazalo je da je Hrvatska  najgora u Europskoj uniji po učinkovitosti željezničkih usluga.

"Najviša ocjena je 7. Prosjek EU-a iznosi 4,33, a Hrvatska je ocijenjena s 2,66. Zbog velikih ulaganja - kvaliteta cestovnog prometa znatno je bolja, ali ne i sigurnost. Prosječan broj poginulih na milijun stanovnika na prometnicama u EU je 49, a kod nas čak 80", objavio je HRT.

Ovi podaci potaknuli su nas da se prisjetimo Istarske pruge i željeznice.

Istarske pruge naziv je za željezničke pruge koje prolaze istarskim poluotokom, od Divače u Sloveniji do Pule te odvojkom od Lupoglava do Raše. Za vrijeme SFRJ bila je dio ŽG Ljubljana, a osamostaljenjem RH ostaje odsječena od ostatka hrvatske željezničke mreže, ali pod upravom Hrvatskih željeznica.

Naime, sredinom 19. stoljeća vojska je vodila kampanju za povezivanje sa željezničkom mrežom Pule, gdje su se već bili razvili Arsenal i ratna luka, a nisu imali sigurnu kopnenu opskrbu.

Trst je želio izravnu vezu s Pulom, a Istrani su predlagali vezu s Rijekom. Prevladali su interesi vojske, koja je zagovarala trasu sredinom poluotoka zbog sigurnosti od napada s mora. Zakon o gradnji  Istarske državne željeznice, tj. pruge Divača – Pula, s odvojkom Kanfanar–Rovinj, bio je donesen 22. 04.1873., a pruga je puštena u promet 20. rujna. 1876.

Dvije godine poslije produžena je do Arsenala i brodogradilišta na otoku Uljaniku. Istarska željeznica dobila je neposrednu vezu s Trstom 5. srpnja. 1887., kada je puštena u promet pruga Hrpelje–Kozina–Trst, građena zbog interesa države da u Trst vodi još jedna pruga i tako smanji monopol Društva južnih željeznica.

Sve pruge u Istri mimoišle su gradove na zapadnoj obali Istre. Taj je problem ublažen 1902. otvaranjem → Parenzane, uskotračne pruge Trst–Poreč, s planom produženja do Kanfanara, a prometno je povezala Kopar, Izolu, Piran, Buje, Motovun, Poreč i dr. Bila je slaba i skupa te imala velike gubitke, pa je 1935. ukinuta.

Zbog velikih zaliha ugljena u Raškim ugljenokopima 1948. donesena je odluka o izgradnji  Raške pruge na pravcu Lupoglav–Štalije. Izgradila su je hrvatska i slovenska građevinska poduzeća zajedno s dobrovoljnim radnim brigadama, puštena je u promet 30. prosinca.1951. Sljedeći plan bilo je probijanje želj. tunela kroz Učku i povezivanje s Rijekom, ali premda su radovi oko tunela bili započeti, nije izgrađen.

Razvoj Luke Kopar, osnovane 1959., zahtijevao je željezničku vezu s Koprom, pa je 16. studenog. 1967. puštena u promet Koparska pruga. Veza između teretne i putničke stanice Kopar uspostavljena je 25. svibnja.1979., a to su i posljednji kilometri želj. pruga izgrađenih u Istri.

Međutim, sve veća konkurencija cestovnoga prometa i novi odnosi na istar. poluotoku uzrokovali su ukidanje pruga Hrpelje–Kozina–Trst 1959. i Kanfanar–Rovinj 1966.

IZVOR: wikipedia/Istarska enciklopedija