U svakodnevnoj jurnjavi kroz život, preplavljeni vlastitim problemima, često zaboravljamo da netko koga susrećemo na ulici ili s kim dijelimo isti prostor, nosi teret puno veći od našeg.
Povodom obilježavanja Dana beskućnika, podsjetimo se na tužnu i poražavajuću stvarnost koja nas okružuje – beskućništvo. U Puli, najvećem istarskom gradu, svaki dan oko 25 ljudi traži utočište u prenoćištu. Oni nisu samo brojke, već pojedinci s imenom, pričama i životima ispunjenim nesrećom i nepravdom.
Nažalost, u društvu koje sve češće gleda kroz ljude, skloniji smo okretati glavu nego pružiti ruku. Iza ovih priča često se kriju sudbine ljudi koji su prošli kroz gubitke, obiteljske tragedije, financijske slomove, zdravstvene nedaće ili jednostavno nesretne okolnosti.
Svaki beskućnik je znak neuspjeha sustava, ali i nas kao pojedinaca – jer zatvaranjem očiju pred tuđom patnjom gubimo osnovu humanosti.
Možda su nam svakodnevni problemi veliki, ali često zaboravljamo da u moru tih malih osobnih izazova, netko u našoj neposrednoj blizini živi u stalnom stanju neizvjesnosti, bez krova nad glavom i bez osnovnih životnih uvjeta.Svi mi možemo biti dio promjene – bilo da se radi o suosjećanju, volonterskom angažmanu ili podršci organizacijama koje brinu o tim ljudima.
Vrijeme je da prestanemo okretati glavu i da pokažemo solidarnost. Jer iza svakog beskućnika krije se čovjek, a svaki čovjek zaslužuje dostojanstven život.
Foto: FB / Udruga Institut Pula
Ostavite komentar