ZANIMLJIVO! Lokva Fabjan kod Vrsara nikada nije presušivala, čak ni za vrijeme najvećih suša

Kada se cesta iz smjera Funtane približava Vrsaru, nakon što se s desne (zapadne) strane prođe Park skulptura Dušana Džamonje, pristiže se do lokve koja se u narodu danas naziva Fabjan.

Riječ je o prastaroj lokvi koja se spominje od srednjega vijeka kao dio vrsarske obale smještene in Fiabam.

Ovdje su se u novom i srednjem vijeku nalazila poznata pristaništa i ribolovišta Vrsarske grofovije te područje koje su porečki biskupi vrlo često davali u zakup pojedincima i na taj način od zakupnina ostvarivali prihode.

Ova prastara lokva nekoć je bila dvostruko ili trostruko veća, no izgradnjom prometnice smanjena je i ostavljeni su otvori za odvod u more.

Zasigurno je služila za opskrbu vodom, ne u toj mjeri za piće jer su Vrsarani od davnina imali vodospreme (šterne), a u blizini su također postojali izdašni izvori pitke vode kod Valkanele koji nikada nisu presušivali.

Međutim, ni ova lokva nikada nije presušivala, čak ni za najvećih suša, imala je razmjerno veliku površinu, što ju je oduvijek činilo prepoznatljivom. Zbog njezine prepoznatljivosti, obližnja je crkva svetoga Petra po njoj prozvana od Flabana.

Kod ove lokve počinje stari put prema Fuškulinu koji se najprije uspinjao prema crkvi svetog Andrije. Na potezu do Svetog Andrije ovaj put nasipan je makadamom, no još uvijek se dobro razabiru tragovi staroga puta u vidu očuvanih rubnika te škarpade.

Kamenje se u kolnik ceste polagalo okomito  dijelom koji je imao najmanju površinu  te se nabijalo u cestu tako da je stranica kamena najveće površine stajala okomito u odnosu na njezinu površinu.

Takva tehnika izgradnje, zbog dubine polaganja kamena, pokazuje se iznimno otpornom na mehaničke artificijelne i prirodne utjecaje, osobito na podrivanje zbog prisutnosti vode, leda, tekućina.

K tome, kamenje položeno u kolnik ceste tehnikom škarpada ne puca uslijed doticaja s kamenim ili drvenim kotačima natovarenih kola što je znatna prednost ove vrste cestograditeljskih pothvata.

Na rubove ceste bili su položeni rubnici (izduženo kamenje) koji su samo dijelom vidljivi budući da su na mnogim mjestima zatrpani nanosima sa strane, dok su djelomično i uništeni.

Obnovom crkve svetog Andrije Vrsar je dobio još jedan vrijedan lokalitet uklopljen u prirodu koji može poslužiti kao odmorište ili postaja pri pješačenju. Na trasi od lokve Flaban do Svetog Andrije postavljena su raspela koja obilježavaju postaje Križnoga puta, a na kojemu se prije Uskrsa okuplja velik broj vjernika iz Vrsara i okolice.

Ostavite komentar