Znate kako mi u Hrvatskoj uvijek imamo neke firme koje nikako da mrdnu od stoljeća sedmog. Željeznice na primjer.

Prijevozno sredstvo koje kod neće i neće.

Ukinuto, zaraslo, derutno. Prva tri epiteta koja mi padaju na pamet.

Nešto tumbaju po ustrojstvo, spajaju, ukidaju, preraspodjeljuju, novi direktori... A meni i dalje to sve izgleda jedno veliko ništa.

Neki su išli istraživati, citiram, katastrofalno stanje njihova voznog parka.

Pa kaže jedan strojovođa da je vozio brzinom svjetlosti, za hrvatske željeznice to je ne više od 100 kilometara na sat.

I hoćeš nećeš vjerovati, otpale su mu kočnice. Puf. Odu. Nema ih.

Pa ako niste znali, duž Hrvatske ima nezaštićenih prijelaza pruge koliko hoćeš.

Ima čak i onih s rampom koju, ponekad, zaborave spustiti. Jer, kod nas se to još radi ručno.

Uglavnom, da se vratimo na kočnice koje to nisu.

To da se dogodilo tri puta zadnja tri mjeseca.

Malo malo pa jedne otkažu. Puf. Puf. I još jedan puf- nema ih.

Inače, vjerovali ili ne u vlakovima Hrvatskih željeznica i dalje se voze ljudi.

Pa bi oni mogli nastradat' ako strojovođa ne može zaustaviti ovu jurilicu.

Ali- neće! Nitko neće nastradati jer tako su rekli u Upravi.

Valjda da su rekli da sigurnost putnika nije ugrožena.

Meni je odmah lakše. Jer ako su oni rekli, pa ne bi nam valjda lagali. Ha?