Velika dvorana Doma kulture u Rovinju bila je sinoć premala da primi sve zainteresirane za predavanje Korada Korlevića na temu mogućih budućnosti. Pitanje iz naslova predavanja, KOME PRIPADA BUDUĆNOST? Zapravo je brzo dobilo odgovor. - Onima koji se prilagode novom stanju stvari.

Kako se prilagoditi, je već kompleksniji problem.

Znanstveni i tehnološki napredak snažno utječe na svijet rada koji prolazi kroz velike promjene i tjera nas na aktivno promišljanje o razvoju društva. Živimo u novom dobu u kojem glavni proizvod nisu više ni informacije, koje su prethodno zamijenile glavni produkt prethodnog doba , tehnologiju. Sada je više od pola svjetske „proizvodnje“ upregnuto u proizvodnju Snova.

Danas već imamo dobre mogućnosti predviditi skup mogućih budućnosti koje stoje pred nama. Sve strmija krivulja napretka u znastvenim spoznajama i metodama otvara stalno nove „ključanice Kaosa“ točke u vremenu u kojima dio mogućih vektora mogućih budućnosti nestaje, a ostaje samo onaj snop koji je moguć.

Tako se jedna velika ključanica Kaosa dogodila u veljači 2016. kada su dvije ženke miša "dobile" potomstvo, a nedugo je nakon toga objavljen i članak da jedan miš ima dvoje tata. Prije tri godine stvoren je umjetni život, mada krajnje jednostavan, a godinu kasnije napravljen je i umjetni kvasac. Prije dvije godine znanstvenici su pokusima doveli do pomlađivanje miša, spoznato je kako se bakterije učinkovito štite od virusa? Zadiranjem u osnovni "softver" koji upravlja stanicama otvaraju se neslućene mogućnosti. Tako je ovih dana zatraženo odobrenje testiranja lijeka koji ciljanim prekrajanjem DNK kojeg provodi umjetno stvoreni virus praktički momentalno prekida zarazu HIV-om i dotada zaražena osoba postaje zdrava.

Slične ključanice su i razvoj vrlo sposobnih robota, razvoj umjetne inteligencije, spajanje živaca na elektronske uređaje ...

Zajedničko svim ovim pričama je da nakon prolaska kroz ključanicu nema povratka nazad. Najveća točka kaosa, a procjenjuje se da će se dogoditi za 20 i 35 godina, bit će kada strojevi budu razvili samosvijest. Smatra se da je to najveći i najopasniji trenutak za Homo sapiensa. Ako to ne pregrmimo, strojevi preuzimaju, a ljudi mogu izumrijeti.

Nije dobro što je naš obrazovni sustav zastario i gotovo nikako ne priprema djecu za izazove budućnosti. Ostaje vanškolska edukacija koja se ne bazira na horizontalnim skupinama vršnjaka, već na vezivnom tkivu jednakih interesa. Jer znanje je svuda oko nas i lako dostupno u doba interneta. I ključno postaje znati kako doći do podataka i znanja, a ne pamćenje istih. To su i kod nas već shvatili neki gradovi, neke udruge i shvaćajući da od države ne mogu očekivati riješenje, pokrenuli procese financiranja i provedbe novih modela edukacije u centrima kojih je jedan od primjera i Zvjezdarnica u Višnjanu koja se, suprotno možda uvriježenom mišljenju, ne bavi samo zvijezdama, točnije malim svemirskim tijelima (u čemu je, da i to spomenemo, druga u svijetu odmah nakon NASA-e, a ispred Američke vojske i ESA-e), već širokom edukacijom za novo dolazeće doba.