OBOLJELI NA COVID-19 IZ PULSKE BOLNICE 'Treba manje pričati o nama, a više o osoblju koje brine za nas!'

U pulskoj bolnici, na zaraznom odjelu već više od dva tjedna borave prvi pacijenti kojima je dijagnosticiran COVID-19.

Oni s lakšim simptomima borave zajedno i dane krate pričajući, prateći vijesti iz vanjskg svijeta i izvlačeći najbolje iz situacije.

Neki od njih tvrde kako, da nije korona, teško da bi ikad mirovali sa simptomima koje imaju- tek lagana temperatura, poneki napad kašlja i blagi umor.

Od terapije, s ovako laganim simptomima, neki su primili paracetamol.

Čitaju knjige, gledaju filmove, prate portale, razgovaraju sa familijama preko telefona, posjete, naravno, nisu dozvoljene.

TEŽE OD NOŠENJA S BOLEŠĆU, NOŠENJE JE S OSUDAMA JAVNOSTI

Osim jedni druge, kao društvo još imaju i cjelokupno bolničko osoblje- doktore, medicinske sestre, svi redom zaštićeni od glave do pete, koji ih svakodnevno obilaze.

Oni koji su zaprimljeni u bolnicu, u izolaciji i pod ključem čekaju na retultate testiranja na COVID-19, temperaturu si mjere sami i medicinskim sestrama javljaju rezulatate, a one im, kada je za to vrijeme, pred vratima sobe ostavljaju obroke.

Oni kojima je test pozitivan ostaju u bolnici na zaraznom dokle god test ne pokaže negativan rezultat.

Teže od nošenja sa ovom poprilično nepoznatom bolešću je stigmatizacija koju doživljaju od okoline.

Na društvenim se stranicama iznose njihova imena, proziva ih se za pojavljivanje u javnosti prije no što su završili u bolnici, maltretira se članove njihove obitelji optužujući za nemarno ponašanje ili ih se prijavljuje policiji zbog kršenja samoizolacije koja jest ili nije propisana, jest ili nije istekla. Osim javnosti, na metu ih uzimaju i mediji. U utrci da imaju ekskluzivu i pokupe što više klikova nerijetko popuštaju moralne i etičke barijere.

Kroz priču koja se proteže najprije mjestom da bi na posljetku postala tema čitavog Poluotoka, svatko doda nešto svoje, emociju više, informaciju manje, ‘ukrasni’ detalj da bi na posljetku imali pravi trač.

To je ono najteže. Borba sa društvom u koje će morati izaći za koji dan ili tjedan kada se test pokaže negativnim.

BOLNIČKO OSOBLJE NA RASPOLAGANJU, IAKO ZAŠTIĆENI, STRAH JE PRISUTAN

Tada će kraj nošenja sa bolesti označiti početak nošenja s okolinom. Jedan od pacijenata (podaci poznati redakciji) tvrdi da manje treba pričati o njima, a više o medicinskom osoblju.

Da, boje se, nije im svejedno svakodnevno ulaziti u sobe s deset i više zaraženih na jednom mjestu, pa opet, bez obzira na visinu plaće koju imaju, bez obzira na činjenicu da ih doma čekaju stari roditelji i mala djeca, bez obzira što se je COVID-19 pokazao kao izrazito prenosiva bolest, ovi doktori i medicinske sestre svaki dan ulaze na odjele i brinu o svojim pacijentima.

Ponekad se i nasmiju pokojoj šali koja je proizašla iz situacije u kojoj jesmo, i oni su ljudi od krvi i mesa, a ne kaže se uzalud da smijeh je lijek.

Medicinsko osoblje dalo je svoje vrijeme, ma svoje živote na raspolaganje i zato je najmanje što mi možemo učiniti da im njihov posao olakšamo.

Ostavite komentar