(FOTO) U Muzeju grada Rovinja pronašli oslike iz 18. stoljeća! Zavirite u povijest palače Califfi

Muzej grada Rovinja smješten je u baroknoj palači grofova Califfi iz 17. - 18. stoljeća. Osnovan je 1954. godine na inicijativu rovinjskih likovnih umjetnika, a njihova je zamisao bila da Muzej bude mjesto prikupljanja kulturnog bogatstva i mjesto gdje će se odvijati bogata izlagačka aktivnost.

Muzej ispunjava viziju svojih inicijatora dan-danas, te je još samo do kraja mjeseca otvoren za javnost, usprkos radovima koji se u njemu odvijaju. No, kasnije ćete se moći najaviti i posjetiti vrijedne izložbe.

Mi smo imali čast proviriti u dio koji još nije otvoren za javnost! Naime, na drugom katu palače Califfi odvijaju se konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim oslicima, a sve o njima otkrila nam je Vilma Bartolić, ravnateljica Muzeja.

"U Muzeju ima puno radova koji se paralelno odvijaju. Trenutno se nalazimo na drugom katu muzejske zgrade, gdje traju istraživački radovi na zidnim oslicima. To su istraživanja koja provodi Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik iz Rijeke.

Voditeljica tih istraživanja je konzervator-restaurator Lara Kreš, koja već jedan duži niz godina radi na ovim istraživačkim radovima. Riječ je o jednom sustavnom i složenom istraživanju, koje traje od 2020. godine. No, ne rade oni konstantno ovdje, već dođu dva puta godišnje i nikako se na ovome ne može raditi brže nego što se to čini, jer svaka pogreška može biti krucijalna.

Foto: FB / Muzej grada Rovinja

Naime, radi se o tome da se sa zidova i sa stropova skidaju recentni slojevi boje, uglavnom je to bijela boja. Ispod tih bijelih naliča, ispod tih debelih slojeva boje, koje su dodane u neko novije vrijeme, otkriveni su zidni oslici, koji su puno stariji, koji datiraju s kraja 18. i s prve polovice 19. stoljeća.

Radi se zapravo o zidnim oslicima, koji su nastali u vrijeme dok je u ovoj palači živjela obitelj Califfi. To je bio jedan prostor u kojem su oni živjeli, dakle stambena arhitektura, i oni su taj prostor koristili prema svojim potrebama te su ga mijenjali.

Mijenjali su, rekla bih, jednu prostornu dispoziciju unutar ovog kata. A kako su se mijenjali prostori, odnosno kako su se dodavali i rušili pregradni zidovi, tako su se zapravo mijenjali i zidni oslici. Iz tog razloga mi imamo kroz cijeli ovaj drugi kat palače uglavnom četiri sloja zidnih oslika, a na nekim mjestima ima ih i više.

Naravno da svi ti zidni oslici nisu iste kvalitete, neki su umjetnički vrijedni, neki su manje vrijedni, neki su zanimljiviji, neki su lošiji, neki su bolje očuvani. Kada se potpuno budu zidovi očistili od ovih recentnih slojeva, tada ćemo imati jednu kompletnu sliku o tome kako su izgledali ti povijesni, odnosno ovi originalni oslici iz 18. odnosno 19. stoljeća i onda će se trebati odlučiti koji će se od tih slojeva oslika prezentirati javnosti.

To je isto tako jedan složeni proces o kojemu odlučuju konzervatori i restauratori, odnosno Hrvatski restauratorski zavod, zatim konzervatorski odjel i naravno Muzej kao korisnik i vlasnik ove zgrade.

Rekla sam da se s ovim radovima započelo još 2020. godine. To može izgledati da je to jedan dugi period. Međutim, doista se radi o jednom vrlo osjetljivom poslu, jako kompleksnom poslu i koji iziskuje jedno određeno razdoblje i koji zapravo iziskuje pažljivo skidanje ovih recentnih slojeva. To je jedan posao koji, rekla bih, ne trpi nikakve velike pogreške.

Dakle, svaka pogreška bi zapravo rezultirala na nekim nepovratnim situacijama. To se nikako, nikom slučaju, ne smije dogoditi. Osim toga, budući da se radi ovaj kad gdje se mi nalazimo, to je Piano nobile, jedan tipičan prostor u venecijanskoj palači.

To znači da je središnja prostorija bila jedna veća dvorana koja je, u našem slučaju, imala i balkon s jednim predivnim pogledom na Rovinj. I s obje strane te središnje prostorije bile su dvije manje bočne prostorije. Danas nije slučaj takav, dakle, prostorni raspored unutar Piano nobile u današnje vrijeme nije takav kakav je bio nekoć.

Dakle, on se je mijenjao kako su se mijenjale potrebe vlasnika, odnosno korisnika zgrade u prošlosti, tako su se mijenjali i prostori. Isto tako su se mijenjali, kao što sam već spomenula, i zidni oslici. Oslikani su i zidovi, ali i stropovi.

Paralelno s ovim istraživačkim radovima koje provodi HRZ, Muzej zapravo treba provesti i neke, da tako kažem, građevinske radove, odnosno neke radove koje su nužni kako bi restauratori uopće mogli nastaviti sa svojim poslom. A zašto je to sve skupa započeto? Zašto smo zapravo započeli na ovim istraživačkim radovima?

To je dakle vezano uz rekonstrukciju same palače Califfi i vezano je uz potrebu da se ona rekonstruira. Naime, još 2019. godine napravljena su sondažna istraživanja unutar cijele zgrade, dakle po svim etažama, ali i s vanjske strane.

I kad su napravljene, onda se zaključilo da je zgrada Muzeja zgrada koju je potrebno detaljnije istražiti. S jedne strane je to i prizemlje u kojem smo dakle vezani uz ta preliminarna istraživanja koja je urađena 2019. i koja su ukazala na to da postoje različite, naprimjer ovdje na drugom katu oslici, u prizemlju moglo se je pretpostaviti da će se zapravo naići na neke zanimljive nalaze.

Foto: FB / Muzej grada Rovinja

Iz toga razloga su 2021. godine započeta arheološke istraživanja u prizemlju zgrade koja su dovršena 2022. Njih isto tako provodio Hrvatski restauratorski zavod i kad su se ta istraživanja radila došlo je do vrlo zanimljivih nalaza i otkrića koja su važna za nekakve nove spoznaje koje govore o povijesti grada, o urbanističkom razvoju grada, a isto tako zidni oslici su zapravo važni u jednom drugom kontekstu koji zapravo govore o jednom drugom povijesnom razdoblju ove zgrade.

Dakle, u prizemlju možemo rekonstruirati, mogla bih slobodno reći, povijesni razvoj Rovinja, od antike pa do izgradnje palače Califfi, dakle do kraja 17. stoljeća, dok pak u ovom dijelu, gdje se sada nalazimo, dakle na drugom katu, možemo pratiti jedan drugi povijesni trenutak u samoj zgradi, to je period od kraja 18. do polovice 19. stoljeća.

Kako znamo da su tih zidni oslici nastali upravo u tom periodu? Naime, restauratori tijekom svojih arheoloških istraživanja slali su slojeve boja na laboratorijske analize, uz pomoć kojih je utvrđeno da su sva ova četiri spomenuta sloja oslika nastali upravo u tom periodu.

Kad kažete restauratori, koliko ljudi zapravo je u tom timu?

Već godinama na ovim istraživačkim radovima, istraživačke radove vodi HRZ, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, i voditeljica Lara Kreš. Ona i njezina ekipa dolaze, ovisno o svojim drugim poslovima i obavezama koje imaju, jedan put ili dva puta godišnje. Ona zapravo napravi oko sebe jedan tim koji radi na skidanju ovih bijelih slojeva boje.

Sada ovisi, nekad ih ima troje, nekad četvero, ovisi kako kada. Ali zanimljivo mi je bilo, jednom prilikom je Lara rekla da je napravila statistiku koliko su zapravo vremena proveli od 2020. do sada u Muzeju i koliko je mi zapravo trebalo vremena da skinu ove slojeve koje su za sada skinuti.

Radi se zapravo o nekih osam mjeseci.

A je li vam rekla možda koji je očekivani datum kad će radovi biti gotovi?

To zapravo ne mogu niti oni znati sa sigurnošću, jer naravno da skidanje ovih zidnih oslika odnosno zidnih slojeva boje koje se nalaze na zidnim oslicima ne ovisi naravno samo o samim restauratorima. Neki poslovi se rade paralelno s njihovim poslovima, neke poslove mora obavljati i sam Muzej. Morale su se napraviti neke privremene sanacije stropa.

To su doduše isto radili HRZ-evci. Međutim, sada u narednom razdoblju morat ćemo i mi napraviti određene građevinske radove kako bi se sanirala stropna žbuka, kako bi se sanirala međukatna konstrukcija. Tako da, to je zapravo složeni posao i proces koji iziskuje jednu onako malo kompleksniju koordinaciju i poslova, i koordinaciju naših nekakvih aktivnosti, financijskih naravno sredstava i poslova na samom istraživanju što se tiče HRZ-a.

Dakle, svi smo uključeni u taj proces.

Ravnateljica Vilma Bartolić zatim nas je provela kroz drugi kat Muzeja Grada Rovinja, te nam istaknula neke vrlo zanimljive oslike koje već sada možete vidjeti.

Ovdje imamo jednu prozorsku nišu koja je prikazana onako iluzionistički u perspektivi i kroz nju imamo tu jednu vizuru - pogled na Bale. Jedan oslik koji je i dobro sačuvan, koji je i vrlo kvalitetan umjetnički, jedan vrlo zanimljivi i vrijedan rad.

Vjerojatno je s druge strane bila još jedna prozorska niša koja je bila oslikana na sličan način. Međutim, kako se u međuvremenu tu, u jednom trenutku zapravo napravio prozor koji više nema, koji je međuvremenu zazidan, može se pretpostaviti da je tu bila neka druga vizura nekog drugog grada ili mjesta.

U ovoj istoj prostoriji imamo oslike na stropu, a kad ih recimo usporedimo s ovim pogledom na Bale, vidimo da oni pripadaju jednom drugom i vremenskom razdoblju i likovno su potpuno drugačije izrađeni.

Na stropu se, baš na tim dijelovima, mogu vidjeti dva sloja koji su jedan na drugome, plavi je iz nekog novijeg razdoblja, a drugi je nastao u ovom istom razdoblju kao što je ova vizura. Onda na nekim dijelovima su restauratori ostavili ovako više slojeva oslika koji su jedan pored drugoga, tako da se zapravo tu može pratiti, dakle, na jednom malenom kvadratu može se vidjeti cijela ta povijest, kako su se mijenjali oslici, kako su se mijenjali slojevi boje, što nas zapravo upućuje na to kako su se prostorije, u kojem periodu u povijesti mijenjale. Naravno da ne postoji niti jedan sloj oslika koji je sačuvan u potpunosti kroz cijeli prostor i kroz stropove.

Svaki sloj je sačuvan u fragmentima, za nekakvu buduću i prezentaciju zapravo će to biti jedan jako izazovan posao odlučiti koji će se sloj prikazati i na koji će se način prikazati. Bilo bi naravno najjednostavnije kad bi jedan sloj koji je najvrjedniji, bio sačuvan u potpunosti. Međutim ovdje to nije slučaj.

U ovoj prostoriji je zanimljivo i to što ovdje imamo jednu kapelu koja je bila vjerojatno izbočena, koja je izlazila van samog zida. Ona isto tako ima vratnice koje su oslikane, koje su isto tako na restauraciji u HRZ-u, ali i na drugom odjelu. Naprimjer ovo je središnja prostorija, u kojoj se mogu vidjeti najstariji slojevi oslika.

Gdje se nazire taj ženski lik, vjerojatno je to Minerva ili prikaz nekog drugog mitološkog lika. Ova prostorija pak ima u donjim dijelovima kao nekakvu imitaciju mramora, to su ovi sivi dijelovi. I onda imamo u ovim okvirima prikaze nekih zamišljenih gradova.

Zapravo jedan zanimljivi spektar različitih vrsta oslika, različitih stilova, različitih pristupa, različitog stupnja očuvanosti. Tako da su to sve neki dodatni razlozi zašto je to jedan posao koji je doista vrlo složen i za koji treba jedno određeno vrijeme da bi se napravio kako treba.

Ostavite komentar