ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE ČASTI Predstava 'Kraljević i prosjak' na nesvakidašnji način NOVI NAČIN DA KULTURA DOĐE DO DJECE

Sutrašnjeg se dana, u petak, 20. ožujka obilježava Dan kazališta za djecu i mlade.

Ovoga će se puta, obzirom na okolnosti proslaviti na poseban način.  

- U nemogućnosti da se ove godine okupimo u kazalištu, kazalište dolazi k vama u vaš dom, najavljuje Istarsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Pula.

- Putem naše službene facebook stranice emitirat ćemo snimku naše ovosezonske predstave Kraljević i prosjak u režiji Luke Mihovilovića, u petak 20. ožujka, u 18 sati te u subotu, 21. ožujka u 11 sati.

DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE NI USLIJED KRIZNE SITUACIJE NEĆE PROĆI BEZ PREDSTAVE

Tim su povodom odaslane dvije poruke. Onu hrvatsku potpisuje Dario Harjaček koji kaže:  Danas se diljem svijeta slavi Dan kazališta za djecu i mlade. Slavi, ponovit ću tu riječ jer možda ona upravo najbolje opisuje ono što kazališni čin zapravo jest – slavlje. Kazališna je predstava događaj koji izmiče stvarnosti. Ona je pukotina u vremenu u kojoj se sva vremena i svi prostori predaju nekoj nepredvidivoj logici.

Zato često kazalište uspoređujemo sa snom. I san, kao i kazališna predstava započinje (uglavnom) iz mraka. Mrak obilježava početak slobodne volje naše mašte da stvari vidi drugačije, da činjenice, događaje, ljude, pse, ptice, riječi posloži u samo sebi svojstvene, zaigrane vrtloge.

Slavlje podrazumijeva još jednu stvar – a to je bliskost. Teško je slaviti u samoći. Kazalište ne podnosi samotnost. Ono živi od zajedništva.

Kazalište je umjetnost trenutka i da bi se predstava mogla odvijati iz trenutka u trenutak, nužno je da svaki kotačić predstave ima vjeru u zajednički čin. I zato bih volio da u ovoj poruci povodom Dana kazališta za djecu i mlade, pokušam osvijesti svim mladim gledateljima kako čarolija kazališta počiva na mnogim vama nevidljivim ljudima.

U IŠČEKIVANJU 'NEVIDLJIVIH LJUDI' KOJI ČINE KAZALIŠTE

Kada se nakon čitanja ove poruke ugase svjetla, jedan će majstor rasvjete upravo hrabro odvojiti sve nas od naše svakodnevice, kad čujete prvi glazbeni broj, morate znati da je ton-majstor to napravio na sekundu točno i tako omogućio glumcima da sigurno kroče zacranom stazom predstave.

Kada pogledate oko sebe, shvatit ćete da sjedite u očišćenoj dvorani koju su za vas uredile vrijedne čistačice – one iste čistačice koje su se možda, za vrijeme proba, uvukle u gledalište i svojim diskretnim reakcijama ohrabrivale glumce na sceni.

Ne zaboravimo i domare koji su se pobrinuli da vam u dvorani ne bude hladno, ali ni prevruće, niti garderobijerke koje su glumcima pripremile kostime.

Ne zaboravimo ni scensku tehniku koja je prije predstave crnu rupu pozornice pretvorila u čarobni prostor kojim će hodati priča, ne zaboravimo ni inspicijente koji će poput dirigenata uskladiti ulaske i izlaske glumaca na scenu.

I svi ti ljudi ovdje su upravo sada, skriveni od naših očiju da bismo mogli uživati u veličanstvenosti kazališne iluzije, iluzije koja se događa pred nama, neposredno i neponovljivo.

Kroz godine rada u kazalištu, najviše me fascinira upravo to što toliko rijetko nailazim na ljude koji tek „odrađuju svoj posao“.

Kazališta su mjesta prepuna ljubavi. Ta je ljubav preduvjet da se publici ponudi ono bez čega je svaka predstava bezvrijedna – a to je iskrenost.

˝Kraljević i prosjak˝ povijesni je dječji roman s klasičnim motivom zamjene koji najmlađoj publici otvara prozor u pustolovinu doista nezamislivih razmjera.

Jedan od najljepših romana svih vremena donosi nam gotovo nemoguć zaplet i niz uzbudljivih događaja koji se filmskom brzinom nižu pred našim očima. Tko god je ikada upoznao ovu priču, odmah se u nju i zaljubio.

Proživljavajući radnju, od samog se početka identificiramo s prosjakom kojem jednoga dana njegov tužni život biva zamijenjen onim kraljevskim, bogatim i nezamislivo dostojanstvenim.

No, ubrzo nakon prvog dojma, shvaćamo da je i zlatni kavez ipak samo kavez i da nije nikada sve onako kako se na prvi dojam čini. Što vrijeme više odmiče, sve više počinjemo suosjećati upravo s kraljevićem. Ta fina slojevitost i prikazivanje obje ljudske perspektive ono je po čemu je bogato ovo djelo.

Da nam se tuđe dvorište uvijek čini zelenije, a tuđi problemi maleni u usporedbi s našima, zbilja potvrđuje ova majstorska priča. Mark Twain hrabro donosi portret jedne povijesne epohe, ali i ljudskih slabosti i snaga te iznova promišlja pitanja slobode, ljubavi, izdaje i pravog prijateljstva.

Ostavite komentar