Biste li vi bili profesor u Hrvatskoj? Biste li vi bili u Hrvatskoj?

Danas štrajkaju profesori, učenici su veseli radi toga, sjećate se kako je to bilo kad ste i sami bili za školskim klupama.

Ujutro ti je teško ustat', popodne ti je teško sjediti i pratiti- ovaj štrajk je zgodan break.

Taman da izduraju do onog novog jesenskog odmora za kojeg su se odlučile neke škole.

Nije lako biti u školi kao učenik- naša ministrica pokušava to modernizirati i unaprijediti, ali teško se može reći da je u Hrvatskoj obrazovanje interaktivno ili aktivno u ikojem smislu.

Mi još volimo da se sjedi mirno, sluša što priča profesor i upisuje retke njegovih riječi 45 minuta.

Ako nisi ispisao barem 3 stranice A4 formata, kao da nisi bio prisutan.

Tko je kriv i tko nije- teško je sada reći.

S druge strane- ni profesorima nije lako.

Zamisli to more djece, ovakve i onakve, pretrpani razredi, razmaženci, neodgojeni, prosti, bahati i glasni od kojih se oni talenti i oni koji žele znati i naučiti- ne čuju ni ne vide.

Gledaš ih svaki dan i pitaš se voliš ili ne voliš svoj posao. Malo da, malo ne.

Profesori su na udaru s dvije strane- osim učenika, tu je i ministarstvo, razne vlade i ministri koji su se izmjenili zadnjih 20 godina.

Jedan bi ovako, drugi bi onako, jedan bi promjene, drugi ne bi, Divjak bi modernizirala, ne ide joj uvijek, ide pa stane, profesori čekaju, na meti su javnosti, te šta nemaju dovoljno, gle doma svaki vikend, ne rade cijelo ljeto, pa tek su im podigli plaću, pa gdje ću s djetetom dok sam na poslu, te ovo te ono.

Svatko ima nešto za reći, a jedino oni znaju kako im je, svi drugi se samo prave pametni.

Ostavite komentar