ROVINJ SLAVI DAN GRADA Turbulentna povijest otočnog gradića koji je više puta opustošen i spaljen

Rovinj danas slavi Dan Grada i zaštitnicu Svetu Eufemiju.

Prvo spominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, može se naći u djelu “Cosmographia” ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII.st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V.st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V.st.

Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju – brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali sa Grcima i Etrušćanima.

Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij na samom otoku (od 1763. poluotok) na kojem je smješten današnji Rovinj.

Nakon mirne vladavine rimskog carstva, a pred navalama Visigota, Huna, Gota i Bizantinaca, stari Romani su, u potrazi za sigurnošću, naselili otoke Mons Albanus, Sv. Katerinu, Sv. Andriju i Cissu. Otok Cissa se prvi put spominje po Pliniju starijem, a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st.

Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora. Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Longobarda a potom pod franačkom vladavinom.

Bogata povijest

U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804.g. na Rižanskoj skupštini te se uspijeva izboriti za određene olakšice.

S morske je strane bio zaštićen klisurastim stijenama, a sa strane kopna čvrstim bedemima. Usprkos kamenim fortifikacijama bio je, kao i ostali gradovi u Istri, više puta opustošen i spaljen. Rovinj se 1283. godine priklonio Veneciji i tu započinje dugo vrijeme vladavine Mletaka.

Godine 1650. opadanjem opasnosti od uskočkih napada, grad se širi na područje izvan zidina na samom otoku, ali i nasuprot njega, na kopnu, uz padinu na kojoj se smjestio franjevački samostan. Kanal i mali most postali su zapreka u komunikaciji sa zaleđem, pa je kanal 1763. godine zatrpan, a Rovinj postao grad na poluotoku.

U XVII. i XVIII.st. Rovinj je bio najjači brodograđevni, ribarski i pomorski centar Istre (flota jedrenjaka), te najvažniji izvor za vađenje bijelog i sivog kamena.

Kako Serenissima samo naoko poštuje autonomnost grada, ali crpi stanovništvo velikim nametima, oštrim propisima u trgovini i carini, Rovinj postaje najveće gnijezdo krijumčara, a organizira i mnoge pobune nakon kojih slijede mletačke intervencije: 1767., 1769., 1774., i 1780. godine.

Rovinj, kojem je 1821. potvrđen status grada, između 1825. i 1860. pripada istarskom okružju, koje je, Carskim patentom od 26. veljače 1861.g., postalo samostalna pokrajina sa statusom markgrofovije i svojom Zemaljskim saborom.

Istra je bila podijeljena na kotarske kapetanate, odnosno sudske kotare među kojima i rovinjski.

Za vrijeme austrougarske vladavine Rovinj se razvija u industrijskom, pomorskom i kulturnom smislu.

Razvoj se očituje i u stvaranju boljih uvjeta življenja u gradu: sagrađen je cijeli pojas od brežuljka sv. Franje do današnje Tvornice duhana.

Godine 1816. uvedena je javna rasvjeta, od 1819. do 1840.- stara škola, 1847. gradi se parni mlin za proizvodnju tjestenine, 1850. utemeljena je Trgovačko-obrtnička komora za Istru, 1853. sagrađen svjetionik na Otoku sv. Ivana, od 1854. do 1865.- kazalište, 1852.- pogon za izradu cementa, 1859. – veliki mol, 1872. – tvornica duhana, 1878. – tvornica voska, 1882. – tvornica stakla i sardina, 1888. – bolnica,1891.- institut za biologiju mora. Rovinj se povezuje i željeznicom, a prvi vlak stiže iz Kanfanara 1876. godine. Kasnije se proširuje luka Valdibora, 1905. uvodi se gradska plinska rasvjeta, a 1906. uvodi se gradski telefon.

Raspadom austrougarske monarhije Rovinj dolazi pod talijansku vlast koja traje do kapitulacije Italije, rujna 1943., a Rovinj, do završetka II. svjetskog rata, bio je pod njemačkom okupacijom.

Pariškim mirovnim ugovorom 1947.g. pripojen je, uz ostale istarske gradove i kvarnerske otoke, Hrvatskoj u okviru države Jugoslavije. Godine 1990. započinje borba za samostalnost i izdvajanje iz komunističke Jugoslavije.

Na dan 25. lipnja 1991. godine Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti RH i Deklaracijom o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, Republika Hrvatska je proglašena suverenom i samostalnom.

Danas Rovinj, u vrtlogu demokratskih promjena, u živom političko – stranačkom životu, stremi ka stvaranju dobrih gospodarsko – urbanih uvjeta, za boljitak svojih sugrađana i svih koji slučajno ili namjerno u njega zađu.

Izvor: Službena internetska stranica Grada Rovinja (Za izradu stranice “Povijest” i “Vodič kroz grad” djelomice korištene knjige: Rovigno d’Istria (izdavač Famia ruvignisa, 1997., i Rovinj-Rovigno (izdavač Garmond, 1994.)

Foto: Službena internetska stranica Turističke zajednice Grada Rovinja, Službena internetska stranica Centra za istraživanje mora Ruđer Bošković

Ostavite komentar