104. GODINE LABINSKE REPUBLIKE! Rudarska pobuna koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti Istre

Početkom ožujka 1921. godine na Labinščini se dogodio povijesni trenutak radničkog otpora – nastanak Labinske republike.

Taj kratkotrajni, ali značajan oblik samouprave izrastao je iz bunta labinskih rudara protiv fašističkog nasilja i nehumanih uvjeta rada.

Sve je započelo 2. ožujka kada se oko šesto rudara okupilo na trgu u Vinežu (tzv. Krvova placa) kako bi izrazili prosvjed protiv fašističkih zlostavljanja njihovog sindikalnog vođe Giovannija Pippana (Pipana) u Pazinu.

Nezadovoljstvo rudara eskaliralo je u direktnu akciju – zauzeli su rudnike i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima u Krapnu, Vinežu, Štrmcu i separaciju Štalije s odlagalištem ugljena.

Formirane su naoružane postrojbe pod nazivom Crvene straže, kojima je zapovijedao Francesco da Gioz.

Ključna politička i socijalna pitanja rješavao je rudarski komitet na čelu s Pippanom, a podršku rudarskom pokretu pružio je i plemić Giovanni Tonetti, poznat kao Crveni barun.

Organizacija samouprave

Rudari su upravi rudnika postavili ekonomske zahtjeve, poput povišenja nadnica, ali su pregovori odužili. Stoga su 21. ožujka odlučili sami organizirati proizvodnju.

Rudarski tehničar Dagoberto Marchig postavljen je za rukovoditelja proizvodnje, dok su u strahu od štrajkolomaca uhitili i zatočili trinaest rudara Sicilijanaca koji su bili skloni upravi.

Iako je uprava rudnika odugovlačila pregovore, 8. travnja vlasti su pokrenule iznenadnu vojnu i redarstvenu akciju.

Rudari su pružili otpor kod Štrmca, no zbog slabog naoružanja i vojničke neiskustva brzo su bili nadjačani.

Pippan je naredio prekid vatre i preuzeo odgovornost. Uslijedila je odmazda – uhićeno je četrdesetak rudara, dok su Maksimilijan Ortar i Adalbert Sykora smrtno stradali.

Posljedice i značaj

Uhićeni rudari zatvoreni su u Puli i Rovinju, a suđenje se održalo u Puli od 16. studenog do 3. prosinca.

Odvjetnici Edmondo Puecher, Guido Zennaro i Egidio Cerlenizza uspjeli su obraniti optuženike, a porota je donijela oslobađajuću presudu.

Iako nikada formalno proglašena, Labinska republika ostavila je dubok trag na Labinščini i šire. Njezin značaj prelazi lokalne okvire jer simbolizira višenacionalni otpor fašizmu i sindikalnu borbu za radnička prava.

Ova pobuna postala je dijelom šireg antifašističkog opredjeljenja stanovništva toga kraja te je ostala simbol borbe za pravednije društvo.