Prva beba u svemiru: Kad će se dogoditi i što to znači za čovječanstvo?

No dobro, činjenično gledano svi smo rođeni u svemiru. Sve naše ovozemaljske bebe su svemirske bebe. Promatramo li stvar očima čovjekova istraživanja svemira problematika prve bebe rođene u svemiru poprima obrise naslova članka. Zaista, kada će beba naše vrste biti rođena u svemiru.

Od Gagarinova leta u svemir 1961. prošlo je gotovo sedamdeset pet godina. Izuzmemo li ljudske misije oko i na Mjesecu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, stotine i stotine astronauta, kozmonauta, taikonauta “samo” se vrte oko Zemlje u niskoj orbiti, na svega četiristotinjak kilometara iznad morske razine.

Često se tu radi o dugotrajnim miisjama, nekoliko je, pretežito ruskih kozmonauta, na svojim zadacima u svemiru tamo provelo godinu, dvije pa čak i više vremena. Posade svemirskih brodova i postaja odavno čine muškarci i žene. Simpatije, nježnosti, seksualni odnosi nisu nešto što bi nas trebalo iznenaditi (iako svemirske agnecije odbijaju priznati da se seksualni čin ikada dogodio u svemiru!?!).

Sex je osnovna ljudska potreba, dolazi odmah nakon zraka, vode i hrane, čitanje ovog članka, društveno-socijalne interakcije, znanstveno-tehnološke i gospodarske aktivnosti tek su na petom mjestu.

Gdje je beba? Nema je! Ne još. No, čovjek se približava novoj eri prodora u svemir. Stalne ljudske nastambe na Mjesecu, a posebice međuplanetarna putovanja trajati će godinama. Bez mogućnosti brzog povratka na Zemlju.

Što ukoliko se među svemirskim letačima dogodi najnormalniji seksualni odnos iz kojeg nastane novi život? E pa tada nas očekuje nešto o čemu zasad možemo samo teoretizirati i to po svim aspektima ove problematike.

Marino Tumpić

Seks u svemiru, u bestežinskom stanju daleko je teža varijacija na temu seksa ljudskog para u moru. (Ukoliko ne znate o čemu pričamo  - pokušajte i sami, ne nagovaramo Vas već samo ukazujemo na mogućnost osobnog testiranja u približnim uvjetima) Nema gore/dole, nema oslonca, a ne pomaže niti gravitacija. Zračenja s Sunca kao i kozmička zračenja ne možemo predvidjeti niti se od njih apsolutno zaštititi.

Dovoljna je samo jedna jedina zraka da uništi genetsko-razvojni potencijal jajašca ili spermatozida. Preživi li naša imaginarna beba prva dijeljena stanica te krene u razvoj, postaje nezaštićena meta još većeg broja opasnosti u svemiru.

Recimo da je kritično prvo tromjesečje prošlo, tu su sada problemi tekućina i orijentacije u majčinom trbuhu, razvoj organa, posebno krvožilnog te koštano-mišićnog sklopovlja.

Ima jedna, bar jedna, jako povoljna stvar za bebu u svemiru. Okolno okružje je čisto i kontrolirano, čak i bez prisustva liječnika kolege su prošle dovoljno medicinske obuke, a tu je i virtualna podrška koju bi dobili s Zemlje, apropo poroda. Stotine milijuna beba na ovoj predivnoj planeti nema takve uvjete, nažalost.

Dobro, sve je prošlo u redu, beba je rođena. Sada slijedi višemjesečni period poznat roditeljima kao “vrijeme dojenja, mijenjanja pelena te bebinih dernjava”. U bestežinskom stanju mirisi, čestice urina, izmeta nisu nešto što želite osjećati ili susretati cijele dane.

Prošlo je više od godinu dana po rođenju, kosti i mišići se neće razvijati kao ovozemaljskoj djeci. Hoće li takvo dijete moći preživjeti slijetanje na Zemlju, hoće li se ključni tjelesni organi i sustavi moći prilagoditi na ovozemaljske uvjete?!

Marino Tumpić

Na posljetku, ne i manje važno – gdje je, u kojoj državi rođeno? Uspije li sve ovo (kao i pregršt drugih situacija koje radi opsega članka svjesno nismo opisivali) proći dobro, kako će se takva osoba inkorporirati u svakodnevni život. Medicinska doživotna paska je zagarantirana, globalna “slava” također. Privatnost u koju svi mi bar povremeno bježimo neće postojati. Kako će takva osoba kad odraste pronaći partnericu, partnera? Hoće li to biti nova vrsta homo sapiensa?

Na posljetku, što ako svemirski uvjeti proizvedu učinke kakve ne možemo ni zamisliti, uključivo i one koje lakonski sada nazovemo “supersposobnosti”. Možda one neće biti na dobrobit homo sapiensa!?

Pitanje prve ovozemaljske vanzemaljske bebe nije samo znanstvena igra. Vrijeme u kojem će se dogoditi začeće i rođenje van našeg planeta dolazi. Ono što zasigurno znamo je kako na to nismo spremni, još manje znamo kakve će posljedice po čovjeka ono imati.

Dajmo si oduška pa sami u popodnevnoj siesti aktivirajmo naše moždane vijuge u tom smjeru. Od naizgled jednostavne priče dolazimo do potpuno nove, ekstremno važne velike I neizvjesne revolucije naše vrste i društva.  Zeznuto ha? Idem uroniti u literaturu i daljnja razmišljanja u tom smjeru, prije toga uzmem Janu odmorim i uživam u danu i budućnosti koja nam se neumitno primiče.