Ukupna razina nasilničkih ponašanja u obitelji i među bliskim osobama u prvoj polovici 2025. ne bilježi porast, već čak blagi pad u prekršajima i ukupnom broju kaznenih djela.
No, upozorava Sanja Helfrih iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u porastu je broj ubojstava bliskih osoba i žena.
Helfrih za HRT ističe kako su najosjetljivije skupine žene, djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom, koji su često mete nasilja unutar vlastitih obitelji. „Prvenstveno su žrtve nasilja žene, zatim djeca, a starije i nemoćne osobe često trpe zanemarivanje i kršenje svojih prava“, pojašnjava.
Socijalni rad, naglašava, zahtjevan je poziv, a najveći izazov ostaje nedostatak kapaciteta i visoka fluktuacija kadrova. Helfrih ističe da negativan stav društva prema socijalnim radnicima dodatno otežava rad na terenu: „Ljudi često ne vjeruju socijalnim radnicima, ne žele se otvoriti, a mediji ponekad krive socijalne radnike za sve što se događa.“
Kada se nasilje dogodi, prva linija zaštite je policija, a potom Centar za socijalnu skrb. Helfrih opisuje postupak: „Žrtva daje izjavu, provodi se inicijalna procjena, podaci se šalju policiji, a stručni tim radi razgovor sa žrtvom. Ako žena nema gdje otići, smještamo je u sigurnu kuću.“
Povećanje prijava nasilja, objašnjava Helfrih, posljedica je većeg osvještavanja javnosti o različitim oblicima nasilja – fizičkom, verbalnom, psihičkom, emocionalnom i ekonomskom.
Posebna pažnja posvećuje se maloljetnoj djeci: „Djeca se upućuju u specijalizirane ustanove poput Poliklinike za zaštitu djece, kako bi se izbjegla dodatna trauma.“
Zaključno, Helfrih podsjeća da socijalni rad djeluje kroz cijeli životni ciklus građana, od rođenja do smrti, i da uključuje široku paletu korisnika, ne samo one u kriznim situacijama.