Bacanje hrane itekako utječe na klimatske promjene, pokazali su to rezultati nacionalnog istraživanja. U Hrvatskoj se godišnje baci 286,3 tisuća tona hrane, pri čemu 95 posto građana bacanje hrane ne vidi kao ekološki problem.
Ljudi nedovoljno percipiraju sve aktivnosti kojima pojačavaju klimatsku krize, smatra klimatska stručnjakinja Dunja Mazzocco Drvar. S druge strane, dok hrana uopće dođe do krajnjeg potrošača, svoj klimatski otisak ostavila je već nebrojeno puta.
"Istraživanja pokazuju da je jako velika emisija staklenički plinova, odnosno veliki utjecaj na klimatsku krizu upravo ima i ono što se događa prije toga. Nedavno je izašao jedan rad koji je pokazao da je samo 8,5 posto emisija stakleničkih plinova iz konkretno bačene hrane, odnosno iz otpada iz hrane, a sam prehrambeni sustav, odnosno, ciklus koji počinje od farme, nosi jako puno stakleničkih plinova, odnosno emisije stakleničkih plinova".
Bacanje hrane, stoga, u kombinaciji s gubicima u njezinoj proizvodnji, zagađuje naš planet višestruko više nego međunarodni transport. Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša na panelu "Kad bacanje hrane postane klimatski problem - kako ga zaustaviti" dodatno je dočarao s čime se suočavamo:
"Ako proizvodimo puno hrane, a bacamo globalnu trećinu proizvedene hrane, moramo se zapitati koliko smo upotrijebili pesticida i unijeli u okoliš, koliko smo zemlje u površini pretvorili u poljoprivredne površine, koje najčešće vrlo intenzivno eksploatiramo i samim time smanjujemo kvalitetu tog tla, ali isto tako de facto doprinosimo emisijama CO2, koliko smo vode upotrijebili...".
Milijun ljudi u Hrvatskoj redovito baca hranu, a kao razlog najčešće navode preveliku količina pripremljene hrane. Ta ista hrana potom najčešće završava na odlagalištima, gdje se onda stvaraju staklenički plinovi od kojih je najopasniji metan.
"Podatak koji je meni frapantan još uvijek, a to je da preko 45 posto otpada od hrane de facto završava u miješanom komunalnom otpadu. Tu trebamo napraviti svi skupa značajan iskorak". Situacija je, smatra atmosferski fizičar Branko Grisonogo, daleko od ružičaste, a posljedice u Lijepoj našoj već sada vidimo kroz suše i porast razine mora.
"Daleko od dobrog, ali sve više na ovu lošiju varijantu. Dakle, globalno gledano nije dobro. Hrvatska tu još nekako klima, ali koliko će dugo moći s ovom svojom politikom i poljoprivredom i razvojem društva, to je teško projicirati".
To je etički, socioekonomski i ekološki problem, kaže Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Zdravko Tušek, a ljudi često puta nabavu, konzumaciju i postupanje s hranom u ovom užurbanom načinu života doživljavaju tek usputno, a to, dodaje, utječe na povećanje otpada od hrane. U rješavanju problema sudjeluju i spomenuta Ministarstva. Državni tajnik Tušek:
"Prije svega radimo na podizanju svijesti naših građana, podizanje svijesti kod onih najmlađih, kod djece, školske djece, vrtićke djece, ali isto tako moramo stvari uvjete što napraviti s hranom koja se pojavljuje kao višak na tržištu, a to je pitanje doniranja.
U tom kontekstu je Ministarstvo kroz program Nacionalnog plana oporavka i otpornosti pokrenulo jednu reformu, koju smo pratili određenih investicija, a to je pitanje jačanja kapaciteta naših posrednika u doniranju hrane".
Investicijom od gotovo 4,7 milijuna eura financirala se uspostava banaka hrane, a za sada ih je devet na županijskim razinama. Cilj je nastaviti jačati sustav donacija, ali i sustava dobrovoljnog obvezivanja poslovnog sektora da u svoje procese ugradi mehanizme kako bi smanjili otpad od hrane.
Svi trebamo surađivati kako bi proizvodnja hrane smanjila negativan utjecaj na okoliš, upozoravaju stručnjaci, jer, rješenja ima, ali vremena za djelovanje je sve manje.