VOX POPULI: Istrijani najveći štediše? Puljani otkrili tko stvarno uspijeva štedjeti: „Tko ima apartmane, taj i štedi“

Dok Hrvatska obilježava Svjetski dan štednje, podaci pokazuju da je Istra regija s najvećom ušteđevinom u zemlji.

No statistika je jedno, a svakodnevica drugo. Prošetali smo Pulom i provjerili koliko Puljani stvarno uspijevaju štedjeti te što misle o rastu cijena, eurima i životu u Istri.

Već na samom početku razgovora postaje jasno da mnogi smatraju kako je ključ istarske štednje — turizam. Jedan umirovljenik objašnjava da se standard, pa i mogućnost štednje, u Istri ponajviše temelji na prihodima od iznajmljivanja.

„Vjerujem da je to posljedica turizma. Najveća zasluga je naša turistička destinacija. Puno Istrijana, ali i doseljenih, napravilo je kuće za odmor i našlo izvor zarade u turizmu,“ kaže on.

Dodaje kako „od penzije ne bi bilo neke velike štednje“, ali zahvaljujući malom iznajmljivanju uspijeva „lagodnije živjeti, nešto uštedjeti i djeci pomoći“.

Ipak, upozorava na rast cijena: „Cijene su pretjerane, od tržnice nadalje. Tržnica je lijepa, ali puno proizvoda dolazi izvana.“ Kaže i da više ne preračunava u kune.

 

Foto: IstraIN

S druge strane, situacija izgleda potpuno drugačije kod onih koji nemaju turističke prihode. Janja Đokić, koja vodi OPG, kaže kako je „slika štednje u Istri precijenjena“ i da mnogi muku muče s osnovnim troškovima života.

„Tko ima apartmane — taj i štedi. Oni koji rade za minimalac ne mogu ni preživjeti. Podstanarstvo je 600–700 eura. Kako da mladi ostanu? Moraju ići ća“, kaže ona i dodaje da domaći radnici teško konkuriraju uvjetima koje imaju stranci.

„Uvezu radnike, daju im stan, hranu i veću plaću nego našima. Moja kći radi za manju plaću, a ista joj je stanarina.“

Na pitanje može li išta uštedjeti kratko odgovara. „Što da uštedim? Kad 5 dekagrama salatine platim 2,5 eura, a treba ti kilo. Radiš sezonu, a zima sve pojede. Meni mjesečno doprinosi dođu 200 eura, radila ili ne.“

 

Foto: IstraIN

Da statistika ne odražava realnost života mnogih, potvrđuje i Ružica Šivak, koja ističe da štednja nije svima dostižna.

„Nisam sigurna da Istrijani baš toliko štede. Netko štedi jer mu je novac važan, ali mnogi troše na hranu, kućanstvo i račune — koliko imaju, toliko potroše. Ja nemam ušteđevinu, ali imam dovoljno da si priuštim ono što želim.“

Dodaje da nakon uvođenja eura „cijene samo rastu“ i priznaje da se kune više ne prisjeća: „Ne preračunavam više, navikla sam.“

 

Foto: IstraIN

Za razliku od nje, Sanela Bolković još se nije u potpunosti oprostila od kuna — iako je najveći problem, kaže, sasvim drugdje.

„Istrijani vjerojatno znaju biti racionalni i snaći se s malo. Ali ja osobno ne uspijem ništa uštedjeti. Kad se plati sve, ono što ostane nije dovoljno“, kaže i dodaje: „Još uvijek preračunavam u kune. Tako će biti dok se euro ne stabilizira, kao što je bilo u Sloveniji i Italiji.“

Po njezinom mišljenju, najveći udar osjeti se na osnovnim namirnicama: „Najviše su poskupjeli kruh i mlijeko, to se odmah vidi.“

 

Foto: IstraIN

Na pulskoj tržnici i ulicama primjetno je — mišljenja su različita, ali poruka je jasna: cijene rastu, život je sve skuplji, a štednja je za mnoge postala luksuz, a ne pravilo.

Iako statistike pokazuju da Istra ima najviše štednje, mnogi kažu da ta brojka u praksi ovisi o tome „imaš li apartmane ili radiš za plaću“.