Na današnji dan preminuo veliki istarski svećenik i publicist, Božo Milanović

Na današnji dan, 28. prosinca 1980., preminuo je Božo Milanović, jedan od najznačajnijih istarskih svećenika, intelektualaca i kulturnih djelatnika 20. stoljeća, čije je djelovanje trajno obilježilo političku, društvenu i kulturnu povijest Istre.

Rođen u Kringi 10. listopada 1890., odrastao je u narodnjačkoj katoličkoj obitelji, a školovao se u Pazinu, gdje je pohađao Carsko-kraljevsku hrvatsku gimnaziju.

Već u mladosti uključio se u pokret katoličke mladeži. Iako su ga zanimale prirodne i tehničke znanosti, nakon mature odlučio se za studij teologije u Gorici. Za svećenika je zaređen u Trstu 7. srpnja 1914. godine, piše Istrapedia.

Kao bogoslov bio je tajnik i predsjednik Akademskoga hrvatsko-slovenskog katoličkog ferijalnog društva „Dobrila“, a tijekom ljetnih praznika sudjelovao je u osnivanju mladenačkih društava u selima na Pazinštini. U kolovozu 1914. imenovan je župnikom u Pićnu.

Tijekom Prvog svjetskog rata austrijske vlasti su ga zbog političke nepodobnosti kratko zatvorile. Godine 1917. i 1918. boravio je u Beču, gdje je u zavodu Augustineum pripremao doktorat iz teologije, koji je rigorozom dovršio 1919. godine.

Nakon rata kratko je djelovao kao župnik u Kringi, gdje je bio pod stalnim policijskim nadzorom i izložen fizičkim napadima, zbog čega je 1922. premješten u Trst.

Ondje je obnašao službu kapelana u župi sv. Ivana, a kasnije i u župi sv. Antuna Novog. U Trstu se snažno posvetio političkom i izdavačkom radu s ciljem očuvanja nacionalne svijesti istarskih Hrvata i Slovenaca.

Istrapedia

Bio je predsjednik Istarskog pododbora Političkog društva Edinost te jedan od ključnih pokretača i urednika niza publikacija, među kojima su Pučki prijatelj, kalendar Istranin i Istarska Danica.

Posebno je značajan njegov rad u Društvu sv. Mohora za Istru, kroz koje je, zajedno sa suradnicima, izdavao molitvenike, katekizme, poučnu literaturu i beletristiku. Tim je djelovanjem dao snažan doprinos očuvanju istarskog identiteta u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, u vrijeme intenzivne fašističke represije.

Godine 1941. interniran je u Bergamu, gdje je ostao do rujna 1943. Nakon kapitulacije Italije vratio se u Trst i nastavio izdavačku djelatnost. Nakon završetka Drugog svjetskog rata sudjelovao je u pregovorima o budućem državnom razgraničenju, surađujući s predstavnicima nove vlasti.

Istrapedia

Njegovo sudjelovanje u radu Međusavezničke komisije 1946. godine bilo je ključno u dokazivanju, na temelju crkvene statistike, da Istra i Slovensko primorje trebaju pripasti Jugoslaviji. Sudjelovao je i u radu Pariške mirovne konferencije.

U studenome 1946. preselio se u Pazin, gdje je preuzeo dužnost ravnatelja sjemenišne gimnazije, koju je obavljao do 1968. godine. Vodio je i Visoku teološku školu u Pazinu, predavao i pisao udžbenike. Autor je više značajnih djela o novijoj povijesti Istre, među kojima se ističu „Istra u osvitu narodnog preporoda“, „Hrvatski narodni preporod u Istri“ te memoarska knjiga „Moje uspomene“.

Posthumno je objavljeno i kapitalno djelo „Istra u dvadesetom stoljeću“. Za svoj rad primio je brojna državna i crkvena priznanja, uključujući jugoslavenske ordene zasluga, počasni naslov prelata Njegove Svetosti te počasni doktorat Teološkog fakulteta u Zagrebu.

Njegovo ime danas nose Centar za informacije i komunikacije u Pazinu te ulice u više istarskih i hrvatskih gradova. Njegova spomen-poprsja postavljena su u Pazinu i rodnoj Kringi, a njegov lik ovjekovječen je i na poštanskoj marki izdanoj 1990. godine.