ŠUMA KAO DEPONIJ: Ilegalni otpad gomila se kod Krunčića u Svetom Lovreču

Više čovjek ne zna treba li se smijati, plakati ili sarkastično zapljeskati.

Ilegalni otpad po šumama postao je gotovo pa svakodnevica, prizor na koji se, zabrinjavajuće, sve manje čudimo. Kao da je priroda ničije vlasništvo, kao da je šuma nečiji privatni kontejner, a ne prostor koji pripada svima.

Jer dok većina otpad uredno odvaja i vozi u reciklažno dvorište, postoje i oni koji misle da je najlakše – i najjeftinije – jednostavno baciti i okrenuti se.

Ovakav prizor dočekao je našu čitateljicu tijekom šetnje prirodom u Svetom Lovreču, točnije na području kod mjesta Krunčići. Umjesto netaknute prirode i prvih proljetnih šparoga – dočekale su je gomile otpada, razbacane uz rub šume i obraslog terena.

Na terenu su vidljive hrpe raznoraznog smeća: stare igračke, CD-ovi, usisavač, madraci, plastične stolice, građevinski materijal, vreće s nepoznatim sadržajem, pa čak i kućanski otpad.

Foto: IstraIN

Prema riječima čitateljice, riječ je o nekoliko ilegalnih odlagališta, doslovno „jedno na drugom“, što upućuje na to da se prostor već dulje vrijeme koristi kao divlji deponij.

Posebno zabrinjava činjenica da se radi o količinama otpada koje je nemoguće previdjeti.

Umjesto da završe u reciklažnom dvorištu ili budu propisno zbrinute, ove su stvari jednostavno odbačene u prirodu – koja takav teret ne može „razgraditi“ niti apsorbirati.

Foto: IstraIN

Plastika, elektronika i građevinski otpad ostaju u okolišu godinama, zagađuju tlo i predstavljaju opasnost za životinje.

Pitanje je koliko je doista teško otpad odvesti na za to predviđeno mjesto. Reciklažna dvorišta postoje upravo kako bi se spriječili ovakvi prizori, no očito dio pojedinaca i dalje bira lakši, ali i najneodgovorniji put.

Foto: IstraIN

Priroda Svetog Lovreča, poznata po miru i zelenilu, ne zaslužuje postati odlagalište tuđe nebrige. Ostaje za vidjeti hoće li nadležne službe reagirati i ukloniti ovaj otpad, ali i poduzeti korake kako bi se spriječilo daljnje stvaranje ilegalnih deponija.

Jer umjesto šetnje i uživanja u prirodi – ovakvi prizori ostavljaju samo gorak okus i pitanje: dokle više?