Gotovo zaboravljene istarske sorte ponovno osvajaju vinograde i tržište: Prva vina već su u prodaji

Sorte vinove loze koje su desetljećima gotovo nestale iz istarskih vinograda danas ponovno pronalaze svoje mjesto u proizvodnji vina.

Zahvaljujući dugogodišnjem radu znanstvenika Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, duranija, hrvatica, surina i garganja ponovno se uzgajaju na većim površinama, a prva vina od tih autohtonih sorata već su dostupna na tržištu.

Dosadašnja istraživanja pokazala su kako bi upravo sorte koje su nekada smatrane manje poželjnima danas mogle predstavljati odgovor na izazove klimatskih promjena, ali i na sve veću potražnju za laganijim, svježijim i autentičnim vinima.

Kako pojašnjava dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam, ključ uspjeha nije samo očuvanje starih sorata u kolekcijskim nasadima, već njihovo vraćanje u komercijalnu proizvodnju.

„Institut kroz istraživanja, pokusne vinifikacije i predstavljanje potencijala pojedinih sorata postavlja znanstvene i stručne temelje za njihovu revitalizaciju. Ključan sljedeći korak nastupa kada proizvođači ta saznanja primijene u praksi, vino proizvedu u komercijalnim količinama i približe ga tržištu“, ističe Bubola.

Od nekoliko trsova do tisuća

Među prvima je duraniju zasadio vinar Ivan Damjanić, koji od nje danas proizvodi lagano bijelo vino.

Vinarija Pervino iz Novigrada podigla je nasad hrvatice i proizvela ružičasti pjenušac, dok su braća Sinčić iz Kaštelira vratila hrvaticu na područje gdje je nekada bila jedna od najzastupljenijih sorata.

Početci nisu bili jednostavni.

U kolekcijskom nasadu Instituta nalazilo se tek nekoliko desetaka trsova pojedinih sorata pa su prve serije vina bile vrlo ograničene. Danas su nasadi višestruko veći, što omogućuje brže razmnožavanje sadnog materijala i ozbiljniji povratak ovih sorti u proizvodnju.

Nekada među najvažnijim sortama Istre

Sredinom prošlog stoljeća duranija i hrvatica bile su među najvažnijim sortama u Istri.

Prema podacima iz 1951. godine, duranija je bila četvrta, a hrvatica peta najzastupljenija sorta u istarskim vinogradima, s više od četiri milijuna trsova duranije.

Kasnije su ih postupno zamijenile malvazija, teran te međunarodne sorte poput merlota, cabernet sauvignona i chardonnaya, prvenstveno zbog potrebe za stabilnijom proizvodnjom i većim prinosima. Istodobno su nestajali brojni mali obiteljski vinogradi u kojima su se tradicionalno uzgajale autohtone sorte.

Autentičnost koju turisti sve više traže

Posljednjih godina raste interes za lokalnim i autentičnim proizvodima, a upravo tu stare istarske sorte imaju svoju najveću priliku.

Kako navodi Bubola, posjetitelji u većini istarskih vinarija mogu kušati malvaziju i teran, no autohtone sorte poput duranije, surine ili hrvatice nude nešto što se može pronaći isključivo u Istri te predstavljaju važan dio identiteta istarskog vinarstva.

Klimatske promjene otvorile novu priliku

Zanimljivo je kako su upravo klimatske promjene promijenile pogled na stare sorte. Nekada su kasnije dozrijevale i bile osjetljivije na jesenske kiše, dok danas ranije dozrijevaju u toplijim i sušnijim uvjetima.

Istodobno tržište sve više traži vina s manje alkohola i više svježine, kao i pjenušce, čija popularnost posljednjih godina stalno raste. Upravo zbog prirodno nižeg sadržaja šećera i izraženijih kiselina, stare istarske sorte danas se sve bolje uklapaju u suvremene vinske trendove.

Povratak duranije, hrvatice, surine i garganje tako nije samo očuvanje vinogradarske baštine, već i primjer uspješnog povezivanja znanosti, proizvođača i tržišta.

Nakon godina istraživanja, prve boce već su stigle do potrošača, a interes vinara i ljubitelja vina pokazuje da bi ove gotovo zaboravljene istarske sorte ponovno mogle postati važan dio identiteta istarskog vinarstva.