Uplatiti je lako, a prestati? HZJZ traži promjene u online kladionicama i casinima

Za odlazak u kladionicu nekada je trebalo izaći iz kuće. Danas je dovoljno izvaditi mobitel iz džepa.

Upravo dostupnost online kockanja, brzina uplata i dizajn digitalnih platformi otvaraju nova pitanja o zaštiti igrača. Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je zato posebne smjernice za industriju igara na sreću.

Ključna promjena u pristupu jest da odgovornost za problematično kockanje ne može biti isključivo na igraču. Dio odgovornosti imaju i oni koji igre priređuju i dizajniraju.

Među preporukama HZJZ-a su limiti potrošnje i vremena provedenog u igri, razdoblja „hlađenja“, mogućnost privremenog prekida igranja i samoisključenje.

Igraču bi se tijekom igranja trebale pružati jasne informacije o tome koliko je vremena proveo igrajući i koliko je novca potrošio.

Ideja je jednostavna – zaštitni mehanizam treba djelovati dok osoba igra, a ne tek kada se problem već razvije.

Uplata ne bi smjela biti lakša od isplate

Posebno zanimljiva preporuka odnosi se na dizajn internetskih kladionica i casina.

HZJZ smatra da uplata novca ne bi smjela biti jednostavnija od njegove isplate, dok bi prekid igre i izlazak s platforme trebali biti jednostavni i dostupni.

Drugim riječima, dizajn platforme ne bi trebao stvarati dodatne prepreke korisniku koji želi uzeti svoj novac ili prestati igrati.

Smjernice također upozoravaju na dizajnerske elemente koji mogu poticati nastavak kockanja i zadržavanje igrača.

Poseban oprez kod mladih od 18 do 25 godina

Zaštita maloljetnika podrazumijeva se, ali HZJZ posebno otvara pitanje i mladih odraslih osoba od 18 do 25 godina.

Kod ciljanog oglašavanja i personaliziranih promotivnih ponuda preporučuje se razmatranje dodatnih ograničenja za mlade, ali i za osobe koje su se ranije samoisključile te igrače kod kojih su prepoznati rizični obrasci ponašanja.

Jedan od takvih znakova može biti, primjerice, intenzivno noćno igranje.

Trećina odraslih igrala igre na sreću

Prema podacima HZJZ-a, 32,8 posto odraslih osoba u Hrvatskoj igralo je igre na sreću tijekom posljednjih godinu dana.

Istodobno se 69,1 posto odraslih ne slaže s tvrdnjom da su igre na sreću bezopasan oblik zabave.

Kockanje, naravno, ne znači automatski ovisnost.

Problematično ponašanje može se prepoznati kroz potrebu za ulaganjem sve većih iznosa, neuspješne pokušaje prestanka, „ganjanje“ izgubljenog novca, prikrivanje razmjera kockanja te narušavanje obiteljskih, poslovnih i drugih odnosa.

Problem ilegalnih online platformi

Poseban izazov predstavljaju ilegalne internetske platforme.

One mogu djelovati preko stranih poslužitelja, alternativnih domena i različitih sustava plaćanja, a često ne nude zaštitne mehanizme kakvi postoje kod reguliranih priređivača.

HZJZ među mogućim načinima njihova suzbijanja navodi blokiranje platnih transakcija, oglašavanja te pristupa internetskim stranicama i domenama.

Problem je tim veći jer se kockanje iz fizičkog prostora preselilo na uređaj koji korisnik nosi sa sobom praktički cijeli dan.

Registar za one koji žele stati

Hrvatska već ima i nacionalni mehanizam za osobe koje žele prekinuti pristup igrama na sreću.

Pri HZJZ-u je 1. kolovoza 2025. počeo raditi Registar isključenih igrača.

Građani putem sustava e-Građani mogu samostalno zatražiti isključenje, a zahtjev se može podnijeti i uz podršku ovlaštenih institucija i priređivača.

Od 1. studenoga 2025. podneseni zahtjev za isključenje vidljiv je svim priređivačima igara na sreću.

Time osoba koja odluči napraviti ozbiljan korak prema prestanku više ne ovisi samo o zabrani kod jedne kladionice ili jednog priređivača.

Smjernice nisu zabrana kockanja

Važno je naglasiti da nove smjernice HZJZ-a nisu zabrana igara na sreću niti automatski predstavljaju nove zakonske obveze.

Riječ je o preporukama za višu razinu odgovornog poslovanja i zaštite korisnika.

Ali njihova poruka mijenja perspektivu iz koje se problem promatra.

Ako je platforma dostupna cijeli dan, ako stalno šalje ponude, omogućuje brze uplate i korisnika različitim mehanizmima potiče da nastavi igrati, tada pitanje više nije samo „zašto igrač nije prestao?“

Pitanje postaje i što je industrija učinila da mu omogući da prestane.