Koliko dugo čekati s traženjem pomoći? Psihijatar Ivica Šain: „Već nakon sedam dana trebalo bi posumnjati“

Mentalno zdravlje ne znači da je čovjek uvijek zadovoljan i dobro raspoložen.

Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, dr. Ivica Šain, specijalist psihijatrije i uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, u „Radio ordinaciji“ na Rovinj FM-u govorio je o tome kako prepoznati kada svakodnevna zabrinutost, tuga ili napetost postaju teškoće s kojima se ne bismo trebali nositi sami.

„Ako bi to nekako projicirali na mentalno zdravlje, znači, to ne bi bila samo odsutnost ikakvih smetnji, nego bi bilo i stanje nekog našeg osobnog, unutarnjeg zadovoljstva i stabilnosti“, rekao je Šain.

Pojasnio je da bi takvo stanje značilo i da „nismo anksiozni, da nismo napeti“.

Prolazna zabrinutost ili tuga mogu biti povezane s događajima u okolini, objašnjava Šain. No ako se loše stanje nastavi, to je razlog da osoba zastane i obrati pozornost na ono što joj se događa.

„Već nakon sedam dana, ako ti neko stanje traje, da nismo dobro, bi trebalo baciti neku sumnju. Ako to traje duže vremena, dva tjedna, onda sigurno“, rekao je.

Šain pritom upozorava da trajanje nije jedino mjerilo. „Nije samo vremenski period neki indikator, nego je nekada i sam intenzitet smetnji“, istaknuo je.

Važno je, dodao je, i kako osoba reagira: „Ukoliko su reakcije pretjerane i čak i kratkotrajne ili dugotrajne, a ne bi trebale takve biti, onda je to znak da bi trebalo tražiti neku pomoć.“

Tako i teškoća koja drugima možda izgleda mala može osobi predstavljati velik teret. Šain kaže da bi pozornost trebalo obratiti ako se osoba snažno fiksira na nešto što ni okolini ne izgleda toliko teško ili ako bez jasnog povoda često reagira pretjerano i brzo mijenja raspoloženje.

Osjećaji se ne vide uvijek izvana

Ponašanje i osjećaji nisu isto, podsjeća psihijatar. Ponašanje je lakše primijetiti, dok unutarnje stanje može ostati skriveno.

„Ponašanje je manifestno ono što se vidi, lakše se uoči, a ono što je unutarnje, osjećaj, kako smo, šta smo, to je nešto drugo“, rekao je Šain.

Zato je važno imati osobu od povjerenja s kojom možemo razgovarati. To može biti član obitelji, prijatelj ili partner. No ako osjećaji postanu preplavljujući, razgovor s bliskom osobom možda neće biti dovoljan.

„Ako ti osjećaj, ta naša emocionalna komponenta bude preplavljujuća, onda je to stvarno neko pitanje i profesionalca s kojim bi se trebali obratiti“, poručio je Šain.