Dr. Ivica Šain: „Roditelji su non-stop iznad djeteta i ne dopuštaju mu ništa“ – gdje je granica?

Adolescencija donosi promjene, a roditeljima nije uvijek lako procijeniti što je dio odrastanja, a što znak da je mladoj osobi potrebna dodatna podrška.

Voditelj Odjela psihijatrije Opće bolnice Pula, dr. Ivica Šain, specijalist psihijatrije i uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, ističe da se u radu s djecom ne promatra samo dijete nego i obitelj.

„U fokusu nisu samo djeca nego su, u stvari, i obitelji“, rekao je Šain. Odnos roditelja i djeteta važan je i za prepoznavanje problema: ako su članovi obitelji bliski i razgovaraju, veća je mogućnost da će roditelj primijetiti promjene.

Na pitanje kako prepoznati da se s adolescentom nešto događa, Šain je naveo nekoliko promjena na koje roditelji trebaju obratiti pozornost: mlada osoba postaje zatvorenija, manje komunicira, češće izlazi ili se ne vraća na vrijeme, slabije joj ide u školi ili ne spava.

„Postupno se povlači, zatvoren je, više ne komunicira, ne vraća se na vrijeme, uspjeh u školi je upitan, oči crvene, ne spava“, opisao je neke od mogućih znakova.

Takve promjene same po sebi ne otkrivaju što se događa. Šain upozorava da iza njih mogu biti različiti razlozi, od dugog ostajanja pred ekranom do konzumacije marihuane ili depresije. Važno je primijetiti promjenu i pokušati razumjeti što stoji iza nje, a ne odmah donositi zaključke.

Psihijatar upozorava da roditelji ponekad primijete teškoće tek kada su već uzele maha. „To se obično vidi kada neka faza dođe skoro do kraja“, rekao je, dodajući da dobar kontakt u obitelji može pomoći da se promjene uoče ranije.

Ni udaljenost ni stalni nadzor nisu dobra mjera

Šain je opisao dvije krajnosti u roditeljstvu. S jedne strane, roditelj može biti emocionalno i svakodnevno udaljen od djeteta. S druge je takozvano „helikoptersko roditeljstvo“, odnosno stalno nadziranje i ograničavanje djeteta.

„To su roditelji koji su non stop iznad djeteta i ne dopuštaju mu ništa“, rekao je o drugoj krajnosti. Prema njegovim riječima, važno je pronaći ravnotežu i graditi odnos u kojem roditelj prati što se s djetetom događa, ali mu ostavlja prostor za samostalnost.

Pritom roditelji mogu pogledati i vlastite navike. Šain smatra da djeca često ponavljaju obrasce koje vide kod odraslih, pa je važno zapitati se kako roditelj sam reagira kada je umoran ili pod stresom.

„Trebalo bi biti prvo iskreni prema sebi i onda vidjeti koliko puta mi dođemo doma i kažemo: ‘Daj, pusti me na miru’“, poručio je.

Ne mora se razgovarati baš odmah

Kada dijete kaže da ga se pusti na miru, roditelj ne mora inzistirati da odmah sve ispriča. Šain kaže da za razgovor često postoji druga prilika.

„Ako imamo dijete, živimo zajedno, pa ima uvijek vremena. Ne mora to biti sad i odmah“, rekao je. Razgovoru se može vratiti kasnije, kada se dijete smiri i bude spremnije. Drukčije je, dodao je, u ozbiljnim situacijama kada je mlada osoba izrazito loše, proživjela je traumu ili joj je potrebna hitna pomoć.

Među izazovima s kojima se djeca i mladi danas suočavaju Šain izdvaja sve više vremena pred ekranima te sve širu primjenu umjetne inteligencije. Njezina je uporaba raširena i može biti korisna, no otvara i nova pitanja o utjecaju na mentalno zdravlje.

Njegova završna poruka odnosi se na bliskost i odgovoran odnos prema informacijama: „Održavajte kontakte, održavajte neposredne kontakte i nemojte vjerovati svemu što negdje vidite, pročitate neprovjereno na bespućima interneta, društvenih mreža, lakih formula.“ Kao važnu zaštitu istaknuo je kritičko mišljenje i razgovor s bliskim osobama.