Na 29. Danima Antuna Šoljana u Rovinju gostovao Nebojša Slijepčević

Nebojša Slijepčević i članovi Novog vodnjanskog filmskog vala označili su bogat i zanimljiv jučerašnji nastavak 29. Dana Antuna Šoljana, trodnevne kulturno-znanstvene manifestacije koja u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Grada Rovinja – Rovigno i Društva Hrvatskih književnika traje još danas.

Jutros je položen vijenac kod spomen-ploče na kući Antuna Šoljana, a potom je u rovinjskom Multimedijalnom centru počeo književno-znanstveni kolokvij na temu „Hrvatska književnost 1990.- 2025. Žanrovi, kritika, kontekst“, a na programu su izlaganja brojnih teoretičara književnosti pod vodstvom Matije Štahana.

U završnici ovogodišnjih 29. Dana Antuna Šoljana večeras će s početkom u 20 sati biti održan koncert zagrebačke kantautorice Sare Renar u Kazalištu “Antonio Gandusio”.

Sinoć je nagrađivani redatelj Nebojša Slijepčević bio gost filmskog programa u kinu “Antonio Gandusio”. Uvodno su prikazana dva njegova filma - dugometražni dokumentarac „Gangster te voli“ (2013.) i svjetskim nagradama ovjenčani igrani kratkometražni film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ (2024.) koji je nominiran za nagradu Oscar, dobitnik Zlatne palme u Cannesu te nagrade Europske filmske akademije.

Nakon projekcija su vrlo zanimljiv i dinamičan razgovor sa Slijepčevićem vodili filmolozi Tomislav Brlek i Višnja Pentić, a riječi dobrodošlice izrekla je Dubravka Svetličić, ravnateljica rovinjskog Pučkog otvorenog učilišta.

Foto: Damir Družetić

Razgovor s redateljem svjetskih umjetničkih referenci, a koji je ove godine član žirija Filmskog festivala u Cannesu, Višnja Pentić otvorila je pitanjem o njegovom ulasku u igrani film, a koji se Slijepčeviću s „Čovjekom koji nije mogao šutjeti“, uz veliki svjetski uspjeh, dogodio nakon dugogodišnjeg bavljenja dokumentarcima i drugim filmskim formama.

„Oduvijek sam priželjkivao napraviti kratki film koji ima i dramaturšku i režijsku kompaktnost i mislim da ovaj film to na kraju ima. To je gotovo aristotelovski ideal jedinstva, mjesta, vremena i radnje, ali to je situacija koja dopušta da se poštuje to jedinstvo i koja se odigrala u stvarnosti.

Događaj za koji treba 14 minuta, nudio je tu prirodnu dramaturgiju i zapravo se savršeno uklopio u formu kratkog filma. Sama stvarnost je ovdje nudila jako puno detalja i u alegorijskom smislu: naprimjer dva tunela i stanica u Štrpcima, sve to izgleda stvarno tako.

Kada to gledaš u filmu misliš da je u pitanju teška scenaristička ruka koja nam je ostavila snažnu simboliku, ali to je stvarnost. Simboliku nudi i sam vlak koji je kao mjesto klaustrofobičan, zatvoren... Sve kao da je zvalo da to bude kratki film“, kazao je Slijepčević.

Naglasio je i da je posebno bitno imati mjeru i dodao da se tijekom rada na filmu - koji nema ni glazbu - sve stišavalo i u scenarističkom i režijskom smislu te je „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ rezultat svega toga.

Foto: Damir Družetić

„Mislim da se film trenira, a ne - uči. U tome je sličan sportu. Dobra priprema ti omogućuje da improviziraš na setu. S jedne strane si spreman reagirati na situaciju, ali s druge strane imaš neke svoje postavke od kojih ne bi odustao. To je izazov koji se uči“, komentirao je Slijepčević pitanje Tomislava Brleka o stavu da se redatelj uvijek mora prilagođavati situaciji.

Vrlo je zorno, na primjeru „Gangstera“ opisao put od ideje do realizacije filma, a u ovom dugometražnom dokumentarcu na temu dogovorenih brakova Slijepčević je bio je i redatelj i snimatelj. A, „put“ filma, u koji je preko tabua vezanog uz miješane brakove upetljan i Big Brother, krenuo je od nagrade na Sarajevo Film Festivalu, preko pronalaženja prve ideje u Zagrebu i predstavljanja njene (pre)kratke razrade na Festivalu u Solunu, sve do Imotskog i prvog susreta s Nedjeljkom Babićem – Gangsterom gdje se „sve počelo odmah događati i prvi kadrovi iz filma snimljeni su već prvi dan.“

„Odmah je bilo jasno da je Nedjeljko kao filmski lik jak i da ga kamera voli, a čekanje prave junakinje Maje trajalo je dvije godine“, kazao je Slijepčević. Govoreći o tankoj granici između smijanja i ismijavanja kazao je da je pitanje: Gdje se ljudi smiju?- bitno etičko pitanje svakog dokumentarnog filma. „Pitanje namjere je ključno pitanje koje svaki autor treba poštovati“, tvrdi Slijepčević.

Govorio je i kako ga je snimatelj i montažer Andrija Zafranović s kojim je radio na filmu „Gangster te voli“ oslobodio robovanja od predmetne stvarnosti što je važno u dokumentarnom filmu i naučio ga kako raditi istinit film koji nije nužno faktički točan.

Foto: Damir Družetić

O svom novom projektu, igranom filmu prema romanu „Črna mati zemla“ Kristiana Novaka, kazao je da očekuje da će, s obzirom na okolnosti, raditi u europskim uvjetima, a to ga ohrabruje da će napraviti dobar film. Smatra i da je „samoubilačka misija“ taj roman prenijeti na film. U središtu je emotivna priča o vršnjačkom nasilju, a tu temu Slijepčević shvaća i vrlo osobno jer je i sam bio žrtva nasilja kao osnovnoškolac, a sada je roditelj sina koji ide u Osnovu školu. „Sve ovo vidim kao redateljski i scenaristički izazov“, zaključio je.

Treba istaknuti i da je jedna od posebnosti Dana Antuna Šoljana i nova filmska produkcija, kao i razvoj nove publike. Bilo je to vidljivo i u petak ujutro u Kazalištu “Antonio Gandusio” na susretu članova Novog vodnjanskog filmskog vala i učenika srednjih škola. Publika je mogla vidjeti nagrađeni film „Šoljan u Rovinju“, koji su rovinjski srednjoškolci snimili prošle godine na Šoljanovim danima pod mentorstvom Marina Morosina i Erica Ušića, te novi film „5 sekundi“ koji je nastao na radionici održanoj u ožujku ove godine pod mentorstvom Erica Ušića, Michelea Bulešića, Marina i Tea Morosina iz Vodnjana. Razgovaralo se o filmskoj produkciji i festivalu VFFUFFF (Vodnjan film festival u Fažani film festival).

U današnjoj završnici 29. Dana Antuna Šoljana u središtu je književno-znanstveni kolokvij na temu „Hrvatska književnost 1990.- 2025. Žanrovi, kritika, kontekst“ u MMC-u. Na programu su stručna izlaganja: Jakob Filić „U potrazi za goranovskom poetikom - analiza pobjedničkih rukopisa Gorana za mlade pjesnike unazad 10 godina“, Sven Kezele „Jure Kaštelan u svjetlu suvremenih poetika“, Luka Rovčanić „Novi pogled na stvarnosnu poetiku“, Ema Botica „Čitamo li knjige koje prevodimo za druge?

Prijevodi hrvatske suvremene književnosti i domaća recepcija“, Gloria Lujanović „Hrvatska književnost u BiH: Svoji među našima“, Matija Štahan „Transnacionalno i postjugoslavensko“, Luka Tripalo „Hrvatske pjesničke antologije kao problem žanra“ i Antun Pavešković „Propast kanona i trijumf pseudokritike“.

Večeras će na koncertu zatvaranja 29. Dana Antuna Šoljana u Kazalištu „Gandusio“ s početkom u 20 sati, uz Saru Renar (vokal, gitara, sampleovi), nastupiti Dimitrije Simović (bas, gitara), Marko Lucijan Hraščanec (klavijature, saksofon), Igor Pavlica (truba) i Vedran Peternel (oblikovanje zvuka).

Književna i kulturološka manifestacija Dani Antuna Šoljana organizira se od 1996. godine u spomen Antunu Šoljanu (1932. – 1993.), pjesniku, pripovjedaču, dramatičaru, esejistu, kritičaru i prevoditelju te jednom od najsvestranijih i najprevođenijih hrvatskih pisaca druge polovice 20. stoljeća, koji je veliki dio života proveo u Rovinju i često ga spominje u svojim literarnim djelima.

Autor vizualnog identiteta 29. Dana Antuna Šoljana je likovni umjetnik Danijel Žeželj, čiji su plakati dugo godina zaštitni znak manifestacije. Pokrovitelji manifestacije su Ministarstvo kulture i medija, Istarska županija i Grad Rovinj-Rovigno.

Više informacija moguće je pronaći na web stranicama Pučkog otvorenog učilišta Grada Rovinja – Rovigno https://www.pour.hr.