Maestro Massimo Brajković obljetničkim koncertom u Rovinju slavi 50 godina umjetničkog rada

U organizaciji Adris grupe d.d. ove će se subote, 25. listopada, u Dvorani Adris u Rovinju, s početkom u 19 sati, održati koncert maestra Massima Brajkovića povodom proslave njegovih 50 godina umjetničkog rada.

Maestro Brajković je pijanist, skladatelj i uvaženi profesor koji je rođen u Rovinju 1. kolovoza 1955. godine. Srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Puli, a kompoziciju i klavir diplomirao je na Akademiji za glazbu u Ljubljani.

O svojoj dugogodišnjoj karijeri progovorio je tijekom gostovanja u emisiji Arterija koju možete poslušati ovdje, a u nastavku donosimo samo dio intervjua u kojem otkriva brojne zanimljivosti sa svog glazbenog puta.

Kakav je osjećaj proslaviti ovih jubilarnih 50 godina umjetničkog rada?

Iskreno, nisam ni svjestan da je toliko prošlo. Šalim se evo ovih dana da bih bio sretniji da obilježavam 20 godina rada, ali eto 50 je tu. Zapravo sam zahvalan na tome.

Bilo je veoma interesantno. Namučio sam se malo, ali to su jako slatke muke. Kada se stvara glazba, nema ljepšega na svijetu. Od početka pa do filharmonije, do kazališta, nema čega nije bilo…

Kako je započela vaša ljubav prema glazbi?

O, krasno pitanje. Vratili ste me odmah u djetinjstvo. Počelo je s harmonikom kod profesora Jerka Gržinčića. Bio sam tada „tako velik“ da mi je mama morala nositi harmoniku, a ja sam vjerno vježbao i došlo je do tih rezultata. Znači, krenulo je s harmonikom. Kasnije, nisam imao nižu muzičku školu i došao sam u srednju školu, gdje sam se „suočio“ s klavirom, koji je moja druga ljubav. U srednjoj školi sam imao tri smjera: harmoniku kao glavni predmet, klavir kao glavni predmet i teorijsko-nastavni odjel.

Došlo je vrijeme Akademije. Upisao sam ne samo jedan, nego dva smjera: smjer kompozicije i smjer klavira, što sam i diplomirao. Nakon toga došla je na red glazbena škola u Rovinju, moje prvo radno mjesto, kao nastavnik klavira. Sada bih se mogao javno zahvaliti našoj tajnici Dragici, koja me pratila od samog početka.

Nakon pet godina raspisan je natječaj za skladatelja, i tako sam punih 40 godina radio na Muzičkoj akademiji u Puli.

Što za vas znači prenositi znanje i ljubav prema glazbi mlađim generacijama?

Pa evo, krasno pitanje. To je zaista najveće zadovoljstvo. To je isto kao kada pacijent lijepo ozdravi – tako se i kirurzi osjećaju. Tako da meni, kad moj diplomant diplomira, to je veća sreća kod mene, nego kod njih.

Evo mogu reći da su 52 studenta diplomirala kod mene. To je bilo s velikim užitkom jer zaista imamo jako talentirane studente. Kad je neko talentiran, ja se s njim još više zbližim i pomažem mu da realizira svoj potencijal.

Kada je riječ o kolegijima koje sam držao, lakše bi mi bilo nabrojiti što nisam predavao. Uglavnom je riječ o teoretskim predmetima, ali od temelja do krova. Moj najomiljeniji kolegij bio je Glazbeni oblici i stilovi jer tu ne postoji kraj u čemu je najveća ljetpota –ako bi postojao kraj, glazba ne bi bila interesantna.

Ove subote očekuje nas obljetnički koncert. Kako će to izgledati?

Evo, dosta skladbi je već snimljeno – znači, to je jedna retrospektiva, jedan izbor iz cijelog opusa. Naglasak će biti i na simfonijskim skladbama i na komornim.

Jako mi je drago što će se koncert održati baš u toj dvorani u kojoj su moji otac i majka plesali. Poseban je to osjećaj.

Svi su dobrodošli na koncert, ulaz je slobodan, a mjesta ima dovoljno. Bilo bi mi jako drago da ljudi dođu u što većem broju.

Cijelo gostovanje u emisiji Arterija na Rovinj FM-u možete poslušati ovdje.