"Svijetliti unatoč mraku": Zanimljiva književna večer s Robertom Međurečanom u rovinjskoj gradskoj knjižnici

U petak je u prepunoj rovinjskoj gradskoj knjižnici predstavljeno djelo autora Roberta Međurečana pod nazivom Tako neka bude.

Roman je nagrađen dvjema prestižnim književnim nagradama - Ksaver Šandor Gjalski i Janko Polić Kamov, čime se svrstava među najznačajnija recentna književna ostvarenja u Hrvatskoj. Djelo je oblikovano kao spoj povijesnog trilera, filozofske rasprave, romana ceste i političke alegorije, pri čemu forma ni u jednom trenutku ne nadvladava ljudsku priču.

Književnu večer izvrsno je moderirala sveučilišna magistra, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, dugogodišnja novinarka i pjesnikinja Nensi Pereša, vješto vodeći publiku kroz složenu strukturu romana. Razgovor je bio usmjeren na promišljanje i propitivanje povijesnih, društvenih i etičkih tema koje roman otvara.

Radnja je smještena u daleku povijest, u Judeju početkom 1. st., u Kristovo doba, što na prvu možda može odbiti čitatelja. No, Međurečan čini iskorak želeći povući paralele između tadašnjeg i sadašnjeg doba: vrijeme nesigurnosti, iščekivanja, promjena, vrijeme tako slično današnjem trenutku. Autor se pita: Dolaze li promjene uz grmljavinu i fanfare ili stižu potiho i jedva primjetno?

U vremenu iščekivanja profitiraju oni koji u promjenama spaze svoj Kairosov čuperak, gdje sudbina spaja do jučer nespojivo, a hrabrost ponekad izgubi epitet vrline. Ni sami ljudi u suštini se nisu puno promijenili od toga doba: njihove dvojbe, strahovi, snovi i potraga za identitetom svevremenski su.

U središtu romana nalazi se Eleazar, plaćeni lovac na glave potencijalnih neprijatelja sustava, čovjek rastrgan između pripadnosti, interesa i savjesti, koji se neprestano pita: tko sam ja? Bi li Eleazar današnjice bio borac za slobodu ili terorist, ponekad je teško razaznati.

Kroz univerzalnu priču autor oslikava društvenu nepravdu i napetosti između moćnih i onih koji traže svoj put prema slobodi. Koristi motiv razapinjanja kao simbol univerzalne ljudske patnje, koja se ne gubi ni u 21. stoljeću. Kaže: Ako nema pobune, nema razapetih. Iako su križevi prvih stoljeća bili fizički i javno nasilni, danas su naši križevi često nevidljivi; psihički, moralni ili društveni.

Njegova proza otvara prostor za promišljanje o tome kako se ljudska slabost, pohlepa, ideološka manipulacija i težnja za moći ponavljaju kroz stoljeća, kako ljudski život može spasiti vreća zlata, a nekad se zbog mira moramo odreći onoga što zaista jesmo, biti pragmatični. A na koncu: Svi griješimo, svatko je od nas učinio barem jednu stvar u životu zbog koje bi nas ljudi kamenovali. Pitanje je postoje li danas ponizni i bosonogi.

Tijekom razgovora više je puta povučena paralela između antičkog i suvremenog svijeta: vjersko-političke napetosti, razočarani revolucionari, lažni mesije, mase koje se okupljaju oko ideja što istovremeno zavode i uništavaju. Međurečan ne nudi jednostavne odgovore, ali neumorno inzistira na ljudskosti, čak i ondje gdje se ona čini nemogućom. Ubojice koji piju da bi otupjeli, žrtve koje opraštaju, izdaje koje dolaze od najbližih, sve to čini moralnu sliku romana nemirnom, ali duboko iskrenom.

Gradska knjižnica "Marija Vlačić Ilirik" Rovinj

Autor je otkrio da je proces pisanja romana trajao tri godine, obilježen je detaljnim istraživanjem, proučavanjem povijesnih činjenica i života u tako dalekoj povijesti, s namjerom da djelo bude autentično i uvjerljivo. Do sad je u svojim knjigama pisao o ratu, egzilu, ratnoj traumi, a na pitanje koliko je Domovinskog rata utkano u roman, autor je odgovorio jasno: rat ne prestaje završetkom oružanih sukoba, on ostaje u čovjeku, a književnost mu daje jezik i smisao.

Dok su u ratu pravila jasna i zna se što je bitno, povratak u mir donosi sasvim drugačije izazove. Čovjek mora izvršavati svakodnevne obaveze, plaćati račune, raditi, brinuti o djeci… I sve to dok još smrdi na krv, svoju ili tuđu. Uklopiti se u mir i ponovno pronaći ravnotežu postaje jednako zahtjevno kao preživjeti sukob, a mir je samo predah između dvaju sukoba. Kaže: Dosta mi je smrti i krvi, želim živjeti tih, neupadljiv život.

Posebnu atmosferu susretu dao je i glazbeni intermezzo. Međurečan je na gitari izveo Hurt Johnnyja Casha te With or Without You grupe U2 - pjesme koje nisu odabrane slučajno. Njihova ogoljena emocija, tematika boli, gubitka i unutarnje podvojenosti snažno su korespondirale s Eleazarovim putem, ali i s osnovnim pitanjima romana: koliko možemo izdržati, gdje su granice kompromisa i što ostaje kad se ogole sve iluzije.

Na samom kraju večeri, nakon razgovora i glazbe, autor se obratio publici jednostavnom, ali snažnom porukom kojom nas poziva da u svijetu koji nas neprestano gura prema mraku, svijetlimo tiho i ustrajno, poput plamena na koricama njegove knjige.

Bio je to poziv na osobnu odgovornost, ali i na nadu, ne onu veliku i patetičnu, nego svakodnevnu, krhku i ljudsku. Nadu koja možda ne mijenja svijet, ali mijenja način na koji u njemu ostajemo ljudi. Pa… Neka bude svjetlost! – Neka tako bude!