'Šoljan nas je učio da književnost ne smije biti sluškinja nikome – ni državi, ni ideologiji pa ni tehnologiji'

U Rovinju je ove subote, u sklopu 30. Dana Antun Šoljan, održan književno-znanstveni kolokvij pod nazivom „Kraj književnosti – aspekti promjena“, koji je okupio niz autora i stručnjaka iz različitih kulturnih i teorijskih konteksta.

Rasprava o sudbini književnosti u digitalnom dobu bila je u fokusu i emisije „Arterija“ na Rovinj FM-u, u kojoj je gostovao povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar Ivica Matičević.

Govoreći o sve češćem pitanju nalazi li se književnost pred krajem, Matičević ističe kako je riječ o pogrešno postavljenoj dilemi.

''Ako govorimo znanstveno i fenomenološki, prije je riječ o radikalnoj transformaciji koja zadire u samu srž recepcije teksta'', rekao je, naglasivši da književnost više nije ograničena na tišinu i izolaciju čitanja. Danas se, dodaje, ona seli u nove medijske prostore – postaje interaktivna, multimedijalna i prisutna „u uhu i na ulici“, a ne samo na papiru.

Pozivajući se na Šoljanovu ideju književnosti kao kontinuiranog dijaloga s tradicijom, Matičević naglašava da suvremeni trenutak donosi prijevod te tradicije u nove kodove.

„Ne radi se o prestanku postojanja književnosti, nego o promjeni njezina agregatnog stanja“, poručuje, upozoravajući pritom na mogući gubitak sposobnosti duboke koncentracije i koncentriranog čitanja – ključnih elemenata književnog iskustva.

Poseban naglasak stavio je na utjecaj društvenih mreža i digitalnih platformi, koji, kako kaže, djeluje „strukturalno“ i mijenja samu estetiku pisanja.

„Svjedočimo onome što se može nazvati algoritamskom književnošću – forme su kraće, stil izravniji, a fokus je na trenutačnoj emocionalnoj reakciji“, objašnjava, referirajući se na fenomene poput BookToka i Instagram poezije.

U tom kontekstu vidi i potencijalnu opasnost: brisanje distance između autora i publike, pri čemu se pisac sve više pretvara u influencera.

„Ako književnost počne podilaziti diktatu lajkova, izgubit će svoju oštrinu i kritičku funkciju“, upozorava Matičević, dodajući da su digitalni mediji istodobno i prilika i izazov za očuvanje umjetničke dubine.

Sam kolokvij, ističe, donosi „polifoniju glasova“ – od predstavnika klasičnih književnih paradigmi do onih koji književnost promatraju kroz prizmu suvremenih tehnologija, uključujući umjetnu inteligenciju. Upravo ta raznolikost, smatra, ključna je za razumijevanje globalnih promjena koje nadilaze lokalni kontekst.

Književnost u eri strojeva: promjena je nužna, podilaženje nije!

„Pitanje koje se nameće nije samo kako će se književnost mijenjati, nego kako zadržati ljudski faktor u tekstu koji danas može generirati i stroj“, rekao je, naglašavajući važnost očuvanja autonomije umjetnosti u vremenu automatizacije i globalizacije.

Ključna poruka ovogodišnjeg kolokvija, prema njegovim riječima, jest da su promjene neizbježne, ali da odgovornost prema slobodi umjetnosti ostaje trajna.

''Šoljan nas je učio da književnost ne smije biti sluškinja nikome – ni državi, ni ideologiji, pa ni tehnologiji“, poručuje.

Na pitanje može li se jasno definirati smjer u kojem književnost ide, odgovara da je riječ o paralelnim procesima – od fascinacije umjetnom inteligencijom do povratka autentičnom i lokalnom izrazu.

Književnost se, kaže, širi i na nova područja poput videoigara, audioformata i hibridnih medija, dok tradicionalne forme sve češće ustupaju prostor novim narativnim modelima.

Unatoč svemu, zaključak ostaje optimističan: književnost se ne gasi – ona se mijenja upravo zato što je živa.

„‘Kraj’ o kojem govorimo zapravo je poziv na budnost. Dok god postoje oni koji su spremni kritički promišljati te promjene, književnost će imati budućnost“, zaključio je Matičević.