José Carreras još jednom oduševio publiku u pulskoj Areni

Pod vedrim nebom, u monumentalnom ambijentu pulske Arene, José Carreras nastupio je u utorak, 26. kolovoza, uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Davida Giméneza i sopranisticu Dušicu Bijelić te još jednom potvrdio zašto se njegovo ime već desetljećima ubraja među najvažnije u povijesti opere.

Večer je otvorena Ver­dijevom Sinfonijom iz opere Nabucco u izvedbi Zagrebačke filharmonije, nakon čega je na pozornicu stupio Carreras i započeo svoj dio programa pjesmom Passione Nicole Valente.

Već u idućoj točki – napolitanskoj canzoni Dicitencello vuie Rodolfa Falva – osvojio je publiku prepoznatljivom toplinom i snagom glasa. Raznolik program u kojem su se ispreplitala klasična djela i popularne melodije pokazao je svu širinu Carrerasove interpretacije.

Posebno su se istaknule izvedbe Por tu amor, Rosó Josepa Ribasa, arija The Impossible Dream iz mjuzikla The Man of La Mancha te Sinatrina bezvremenska My Way.

U drugom dijelu večeri Carreras je donio neke od svojih najpoznatijih interpretacija: lirsku Serenatu Sincera, zatim Torna a Surriento Ernesta de Curtisa te zarzuelu No puede ser iz La Tabernera del Puerto Pabla Sorozábala.

Vrhunac večeri stigao je pod zvjezdanim nebom Arene, kada je izveo Granadu Agustína Lare, kojom je zatvoren službeni program koncerta i izazvane ovacije publike.

Dušica Bijelić predstavila se arijom “Ah! Je ris de me voir si belle” iz Gounodova Fausta te pjesmom “I Could Have Danced All Night” iz My Fair Lady, dok su u duetima, poput Satiejeve Je te veux i De Curtisove Non ti scordar di me, njihovi glasovi unijeli dodatnu emotivnost i eleganciju.

Za Carrerasa, koji je više puta isticao kako mu pulska Arena predstavlja inspiraciju i privilegij, koncert je bio još jedno poglavlje u završnici njegove duge i uspješne karijere. Publika je pak svjedočila večeri koja se pamti, a idući nastup slavnog tenora zakazan je za 6. listopada 2026. u Cankarjevom domu u Ljubljani.