Završila najljepša priča Jadrana: Otac preplivao more u čast sina kojeg više nema – ali živi u svakom zaveslaju!

Nakon šest godina, više od 50 otoka i gotovo 2.000 preplivanih kilometara, završena je jedna od najemotivnijih i najinspirativnijih priča hrvatskog društva – projekt RokOtok, koji je novinar, profesor, gastronom i putopisac Domagoj Jakopović Ribafish posvetio svom prerano preminulom sinu Roku.

U posljednjoj etapi, od Kanegre do Crvenog vrha kod Umaga, Ribafish je simbolično zatvorio krug – fizički, mentalno i emotivno. Stigao je do sjeverne točke hrvatske obale, ostvarivši obećanje koje je nekoć, u jednoj tihoj i običnoj svakodnevnoj situaciji, dao svome sinu – da će zajedno obići sve hrvatske naseljene otoke.

Rok, koji je preminuo 2018. godine u dobi od samo 12 godina, bio je dječak željan znanja, istraživanja, mora i zajedničkih trenutaka sa svojim ocem. Iz neizmjerne tuge i gubitka, nastao je projekt koji je tijekom ljeta okupljao tisuće djece, roditelja, volontera i otočana, a s vremenom je prerastao u simbol povezanosti, dijaloga i istinske roditeljske ljubavi.

„Plivao sam u Rokovo ime i s njegovim osmijehom u srcu“, rekao je Ribafish u intervjuu koji nam je dao nakon završetka posljednje etape. „U svakom zaveslaju bio je sa mnom, i zato sam znao da moram do kraja.“

Projekt je započeo 2019. godine plivanjem od Dubrovnika do Splita, nastavio se kroz zadarski i šibenski arhipelag, sve do Paga i Kvarnera, da bi 2023. godine pokrenuo RokPoluotok – plivačku rutu od Rijeke do Pule koje je prošle godine uspješno realizirao.

Ovog ljeta, konačnom dionicom kroz Istru, završena je posljednja stranica ove dirljive priče. Svake godine, na svakoj etapi, Ribafish je pristajao na otoke i plaže gdje su ga dočekivala djeca, s kojima bi razgovarao o prirodi, ljubavi prema knjigama, važnosti sporta i komunikacije s roditeljima.

Foto: IstraIN

„Ideja je nastala dok sam plivao u bazenu. Pojavila se slika kako Rok i ja, kao Veljko Rogošić, izlazimo na rivu, masa ljudi nas dočekuje, svi sretni, a meni u tom trenutku sine – pa obećao si mu da ćete zajedno posjetiti sve otoke“, prisjetio se Ribafish u razgovoru za naš portal. „I rekoh – ne barkom, nego ću plivati.“

RokOtok nije bio samo fizički izazov – to je bio emotivni podvig, molitva u pokretu, kako su ga opisali mnogi koji su pratili projekt. Tijekom godina, Ribafishu su se pridružili brojni volonteri, lokalne zajednice, školske knjižnice, učitelji, sportski entuzijasti i roditelji, koji su prepoznali poruku koja nadilazi osobnu priču – da nijedno dijete ne ostane bez pažnje, bez pitanja i bez vremena provedenog s onima koje voli.

Za organizaciju prve etape trebalo je svega dva mjeseca, zahvaljujući – kako kaže – hrabrim i divnim ljudima koji su veći od mnogih u odijelima i kravatama. Od tada, projekt je svake godine rastao, sve dok nije postao nacionalni fenomen.

U razgovoru nakon posljednjeg zaveslaja, Ribafish nam je otkrio kako ideja o projektu nije bila planska, već instinktivna, rođena dok je plivao i razmišljao o trenutku kad su on i Rok zamišljali dolazak na otoke poput pustolova, dok ih dočekuje razdragano mnoštvo.

Foto: IstraIN

Na svakoj etapi, Ribafisha su dočekivala djeca, roditelji i volonteri, a podršku su pružile i brojne lokalne zajednice. Njegov dolazak bio je više od simboličnog – bio je to trenutak zajedništva, inspiracije i istinske ljudske povezanosti.

„Ovo je bilo i fizički i mentalno teško. Ali nijedna bol ne može se usporediti s onom koju sam prošao kad sam izgubio Roka. Zato sam znao da ne smijem stati. Morao sam završiti ono što smo započeli.“

Na završnoj dionici u Umagu dočekali su ga upravo oni kojima je projekt bio posvećen – djeca. Uz smijeh, igre i veselje, Ribafish je ispunio obećanje koje je nosio godinama – obećanje izrečeno u tišini, ali ostvareno pred tisućama ljudi.

Iako je RokOtok formalno završen, Ribafish ne isključuje nove mogućnost da jednog dana ponovno krene u novu misiju. No prije svega – odmorit će, sabrati dojmove i odlučiti kako nastaviti misiju koja je dotaknula tisuće ljudi širom Hrvatske i izvan nje.

„Nakon odmora, možda se opet rodi neka nova ideja. Uvijek s ciljem da djeca budu sretnija, da više razgovaraju s roditeljima, da više istražuju i da se više smiju“, rekao je za kraj našeg razgovora.

Priča o Domagoju Jakopoviću Ribafishu i projektu RokOtok nije samo priča o plivanju, otocima i kilometrima – to je priča o ljubavi koja ne prestaje, o roditelju koji je iz nezamislive boli stvorio nešto snažno, plemenito i trajno.

Ispunivši zavjet sinu, Ribafish je dotaknuo tisuće srca, povezao generacije i ostavio nasljeđe koje nadilazi more i vrijeme. RokOtok možda je završio, ali njegova poruka – da volimo, razgovaramo, putujemo i stvaramo uspomene dok možemo – zauvijek ostaje.