Postoje ljudi koji gradu daju dušu. U Rovinju je jedan od njih – Sandi Mužina!

Neki ljudi nisu poznati zato što to žele biti, nego zato što ih je nemoguće ne primijetiti. U Rovinju gotovo da nema osobe kojoj se Sandi Mužina nije javio, nasmijao ili barem podigao ruku u prolazu. On je onaj tip čovjeka koji nosi pozitivu sa sobom, koji vedrinom puni prostor i kojem je ljudski kontakt prirodniji od tišine.

Poduzetnik, suprug, otac dvoje djece, rekreativac, ali prije svega – čovjek kojeg mnogi s razlogom nazivaju dobrim duhom Rovinja.

Njegova energija nije naučena, nije gluma ni poza.

"Znali su me pitati: ‘Sandi, na čemu si, što ti uzimaš?’ A ja im kažem – ništa. To je način života. To nije nešto što radiš planski, to je jednostavno u meni. Ja sam takav."

I upravo ta rečenica možda najbolje opisuje čovjeka koji već desetljećima ostaje isti.

Prije 27 godina, zajedno s partnerom, pokrenuo je MediaCom, tvrtku koja je kroz svoj rad ušla u gotovo svaki rovinjski dom. Ali posao nikada nije bio jedino što ga definira.

Paralelno s poslovnim putem, Sandi je gradio i onaj drugi – sportski. Nakon srednjoškolskih dana i taekwondoa, vratio se svojoj prvoj ljubavi – trčanju. I od tada nije stao.

Maratoni u New Yorku, Londonu, Berlinu, Ljubljani i Zagrebu, deseci utrka po Istri i više od 50 tisuća pretrčanih kilometara.

Ali kod njega sport nikad nije bio lov na rezultat, bio je potreba. "To je potreba koja je unutra i koju ne mogu kontrolirati. Ako ja nešto ne odradim za sebe, osjećam se neispunjen, prazan i kao da nisam ništa napravio."

Iako ga danas ozbiljne ozljede koljena više ne puštaju da trči kao nekad, nije odustao, samo je promijenio ritam jer bicikl je postao nova svakodnevica.

A disciplina koju je stekao kroz sport preslikala se i na život. "Ako sam ti rekao da ću doći sutra, onda ću doći sutra. Ako sam rekao za 15 minuta, bit će 15 minuta. To je sport. To te nauči odgovornosti."

Foto: IstraIN

Oni koji ga poznaju znaju da je čovjek od riječi. Znaju i da nikad nije volio biti u prvom planu, iako je često bio pokretač brojnih stvari – od trkačkih događaja u Rovinju do danas već tradicionalne manifestacije Od punte do punte, morem i kopnom.

No ono što ga možda najbolje opisuje nije ni posao, ni sport, ni kilometri. To su ljudi. "Meni je najveća hrana pozitiva. Kad mi netko potrubi, pozdravi me ili stanemo popričati. To me puni. Volim ljude, volim biti među njima."

I možda je upravo u tome tajna Sandija Mužine, ne u tome koliko je pretrčao, koliko je napravio ili koliko je postigao, nego u tome koliko je ostao svoj.

A u vremenu kada svi nekamo jure, možda je baš to najveća pobjeda.