I sateliti padaju, zar ne?! Ili po našem: Što bi gori sad je doli..

Sve letjelice u Zemljinoj orbiti prije ili kasnije vratit će se pošiljatelju. Sunčev vjetar, svemirsko vrijeme, Zemljina gravitacija, molekule zraka uzročnici su koji prije ili kasnije dovode do sunovrata umjetnih satelita na Zemlju.

Bezmalo svi sateliti pri ulasku u atmosferu izgore u cijelosti. Samo oni zaista najveći i najmasivniji uspiju dostaviti koji kilogram mase na tlo. U svega nekoliko navrata tijekom povijesti postojala je opasnost po ljude i imovinu.

Najpoznatije nekontrolirano prizemljenje bilo je ono američke svemirske postaje Skylab (11.06.1979.). Mjesecima prije toga svijet je strepio gdje će ona pasti, na kraju, srećom, neizgoreni komadi pali su u more uokolo Australije, ponešto komada i na kopno.

Danas, nacionalne i private svemirske agencije, tvrtke, gotovo na dnevnoj bazi lansiraju satellite u orbitu. Vremenom se tamo nakupilo na tisuće i tisuće komada smeća (isluženih satelita i komada svemirske tehnike). Svi oni predstavljaju veliki problem za sigurnost svemirskih letjelica bez, a posebice za one s ljudskom posadom.

Populacija Starlink satelita prve generacije broji 4.700 komada. Prvi su lasnirani 2018. Zadnjih godinu dana preko pet stotina (500!) njih izgubilo je svoje putanje te su izgorjeli u atmosferi.

Marino Tumpić

Svakog dana 4-5 američkih privatnih satelita padne “na” Zemlju. Samo tijekom siječnja 2025. više od 120 ovih satelita deorbitiralo je, izgorjelo u atmosferi.

Astronomske nadzorne kamere i svjedočenja opažača potvrđuju ove brojke. Broj ovih letjelica koje će se u posljednjem, vatrenom, hropcu sunovratiti na Zemlju rasti će tijekom narednih mjeseci i godina. Ove letjelice izgore u atmosferi, bez mehaničke opasnosti po ljude i imovinu, no metalna isparenja ne nestaju.

Specijalni NASA-in istraživački avion WB-57 u stratosferskim letovima iznad Aljaske (2023.) prikupio je uzorke aerosola koji sadržavaju aluminij i druge metale, upravo one koji su korišteni u proizvodnji ovih satelita.

Marino Tumpić

Zagađenje atmosphere dopire sada od ljudske djelatnosti, iz svemira. Ozonski omotač dobio je novog, opakog terminatora!

Samo je pitanje vremena kada će sudari su svemiru postati svakodnevnica. Oni će rezultirati enormnim porastom nekontroliranih predmeta u svemiru. Udar čak i običnog malog vijka pri brzini od 28.000km/h devastirajuć je. Za usporedbu metak pištolja/revolvera/pušaka leti brzinom od svega nekoliko stotina km/h!, najviše tisuću ili dvije kilometara na sat, kod snajperske municije.