Turizam s onoga svijeta: Problemi isti kao na ovom svijetu

Sjećate se naslova komične opere Jakova Gotovca, Ero s onoga svijeta? Glazbeni odlomak iz trećeg čina “Što na nebu sja visoko” za ovo ćemo prigodu povezati s našim prirodnim satelitom.

Mjesec je posljednjih godina postao najprometnije mjesto izvan Zemljine orbite. Vojno-geopolitički i znanstveno-tehnološki aspekti idu mu u prilog da p/ostane nova divljina koju treba osvojiti, ukrotiti, iskoristiti za naše prizemne potrebe. Kao prvo, drugo i treće; Mjesec je opasna pustopoljina, bogata prirodnim resursima, pozicioniran na svemirskom putu svile.

Mjesečeva rudna i pozicijska bogatstva ne daju se opisati milijardama, bilijardama... prije bi ih definirali kvadrilijunima nekakvih ovozemaljskih novčanica.

Znate li da je Mjesec, prema Ugovoru o svemiru (kojeg je odnedavno zaslugom Istarskog svemirskog programa i Republika Hrvatska potpisnica), pravno ničiji – odnosno pripada svim ljudima na opću dobrobit. Naslućujete “kvaku 22”!? Ničiji je dok neki ne dođu tamo i postave “ogradu”. Tada ćemo ratovati (i) na Mjesecu.

U međuvremenu, duboko moralnom, nadasve pravnom i demokratskom razdiobom bogatstva na Zemlji nekima od naše vrste pripalo je više, nekima manje. Ovim prvima nije problem otići na turističko putovanje u Zemljinu orbitu, privatnim ili državnim svemirskim brodovima.

Naredna desetljeća podići će granicu putovanja, uokolo Mjeseca kao i na njega samog. Ljude tamo očekuje ledeni, beživotni svijet, bezmalo netaknut od strane ljudske ruke. Prvi ostaviti stope na nekakvoj litici kratera, san je svakog pustolova. Napisati rukavicom po regolitu “bili smo ovdje” izazov je, zar ne?

Marino Tumpić

Tko ne bi prošetao do naših landera i rovera koje smo ostavili na Mjesecu proteklih desetljeća, dotaknuo skalameriju koja je prve ljude dovela do Mjeseca i natrag. Pristojni turisti zasigurno će poštovati vrijednost tih područja i znamenitosti. Oni drugi, njih neće biti puno briga za mir i očuvanje takvih mjesta, spomenika Čovječanstva.

Izmasakrirati će svojim čizmama tragove “skakutanja” pionirske dvanaestorice, skinuti pokoji djelić oplate Apollo landera i ponjeti sobom doma. Hvaliti se istima i pokazivati ih drugim “općedruštveno osvještenim individuama” u podrumima svojih zdanja.

Tada će na Mjesecu već boraviti pripadnici naše vrste, istraživati, stvarati, raditi – živjeti na Mjesecu. Uvažavati i poštivati svoj dom tamo daleko, gore na nebu. Tako bi uostalom trebalo biti i ovdje na Zemlji. Nažalost svakog smo dana svjedoci kako životno nužne, važne vrijednosti domicilnog stanovništva bivaju potisnute u drugi plan zarad neprimjerenog, najblaže rečeno već odveć isuviše prekomjernog turizma.

Kultura doma i putovanja počinje od kuće. Ponašati se kao dobar domaćin, ponašati se u skladu s ljudima, običajima, vrijednostima tamo gdje odemo minimum je ljudske pristojnosti. Sutra, zapravo prekosutra (pod navodnicima, jasno) kad i sami odemo na Mjesec kao turisti sjetimo se da smo tamo gosti na drugom svijetu koji ima svoja pravila i vrijednosti.

Možda se netko sjeti pa na Mjesecu organizira svojevrsne kolonije za turiste. Područja koja su namjenjena samo za tu svrhu, s ciljem zaštite sveg drugog krajobraza od devastacije. Bez ometanja ljudskih kolonija koja će tamo živjeti, stvarati i raditi u miru. Ma kako se tako nečeg “svemirskog” nismo do/sjetili ovdje, na našem predivnom Istarskom poluotoku!?