Mjesto prebogate prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koja (ne)će doći: Krenite s nama u Park vojne povijesti Pivka

Želite vidjeti povijesni kompleks koji nadmašuje daleko sam šturi pojam muzeja? Park vojne povijesti u Pivki pravo je mjesto za to! 

Kada se upitamo gdje da odvedemo drage nam osobe na izlet koji će pamtiti, na izlet koji nije predaleko i ne vodi u bankrot, odgovor na to pitanje svakako se krije u Parku vojne povijesti u susjednoj nam Sloveniji, u gradu Pivka.

Svako planirano putovanje kreće s bar nekakvim istraživanjem mjesta koje želimo posjetiti. Informacije koje na internetu možete pronaći o Parku vojaške zgodovine Pivka taman su atraktivne da poželite vidjeti kompleks, a mi ćemo pokušati dočarati zašto ne propustiti posjet ovom lokalitetu...

Na izlet smo krenuli iz Istre, opremljeni osnovnim informacijama, trebala su nam dva sata lagane i ugodne vožnje da stignemo do PVZ Pivka i tu naša priča počinje.

Raširenih ruku dobrodošlice dočekao nas je voditelj Boštjan Kurent. Osjećali smo se kao najvažnije osobe na svijetu dok smo u njegovom uredu uz kavu i vodu gledali i slušali Boštjana koji nam je s žarom u srcu pričao o cjelokupnoj, naravno i vojnoj, povijesti Pivke. Tko je sve tijekom minulih eona gradio, boravio, stvarao na lokaciji koja je bila sve samo ne baš prijazna za život i rad. Sušta suprotnost današnjici jer kad dođete više ne želite otići.

Iskreno, u većini sličnih situacija slušatelju bi pomalo popustila i pažnja i koncentracija no uz ovakve domaćine, razgovor, ilustracije i priče vrijeme je proletjelo u trenu. Što i nije loše jer smo tada odmah shvatili da moramo ponovo doći. Ostalo je toliko toga još za vidjeti, dodirnuti i čuti. Jedan dan nije dovoljan da vidite cijeli muzejski kompleks i sve popratne sadržaje.

Kako je nastao muzej Pivka?

Nakon osamostaljenja Republike Slovenije jedna se vojska povukla (JNA), a nova slovenska vojska nije imala potrebu da zauzme i koristi nekadašnji veliki kompleks zgrada i zemljišta. Tako je sve skupa ubrzo poprimilo lice devastacije i bezličnosti. Pivka je sjedila na tempiranoj bombi samodestrukcije van bilo kakvih puteva, događanja i zanimljivosti.

Grupa entuzijasta zatim je krenula u projekt čiji je cilj bio dalek, počesto obeshrabrujuć i mukotrpan. Oni su stvari okrenuli naopako! Nisu krenuli putem „natezanja nečega” prema Pivki, odlučili su Pivku pretvoriti u mjesto Događanja gdje svi žele doći, s jako dobrim razlogom. Put ka tome nije bio ni lagan, niti jednostavan. Nitko osim užeg kruga entuzijasta nije gajio nade da će u tome uspjeti, no konture Parka vojne povijesti stvorene su i razvijale se tijekom godina.

Zgrade su obnavljane, sagrađeni su novi objekti, brižljivo su se skupljali izložbeni artefakti... Veliki plus svemu ovome su hektari okolnog zemljišta na raspolaganju za daljnje širenje objekta. I to ne bilo kakvog širenja, nego širenja s razlogom uz očuvanje lokaliteta nama gotovo nepoznatih dalekih predaka čija su arheološka nalazišta pronađena u neposrednoj blizini.

Očekujete da sada pričamo čega sve ima – e pa nećemo (no dobro, hoćemo samo minutu čitanja kasnije). Park vojne povijesti Pivka mogao bi napisati knjige, snimiti film(ove) i opravdati svoje postojanje samo o putešestvijama kojima su pojedini eksponati dobiveni, transportirani, izloženi. Prava pravcata Odiseja u koju su bili uključeni stanovnici, gospodarstvenici, mediji, stručnjaci, prijatelji, ljudi i organizacije koje su složno, po ne odveć širokim cestama, dopremili veliki policijsko-vojni brod, podmornicu...

U cijeli je proces bilo uključeno mjerenja cesta, nadvožnjaka, podvožnjaka, mostova i pozicija stabala, kuća, okućnica... Bravuroze vozača prekomjerno velikih kamionskih prikolica i dizalica po zavojima, podizanje zračnih instalacija, otvaranje ograda autocesta, zaustavljanje prometa pri čemu su putnici u vozilima s znatiželjom zastali i bez negodovanja uživali u povijesnom trenutku transporta velikih izložaka za Park vojne povijesti možda nam dovoljno govori o kakvim se naporima radi.

Tko zna, možda jednog dana ovdje osvane i raketna topovnjača klase Rade Končar (401) ili podmornica tipa 831, tko zna možda i simulator leta MiG 21 ili N-62? (Ili ne, oni su već tu!).

Dolazak u područje Parka pokazuje nam kako se o svemu vodilo računa. Putokazi i informativni cestovni paneli nedvosmisleno nas uvode k prostranom parkiralištu. Već tu nam je jasno kako smo stigli na posebno odredište. Tenkovi i drugi izlošci svuda su oko nas.

Da kasnije ne zaboravimo, treba spomenuti i odlično opremljenu trgovinu pripadajućih rekvizita, magneta, odjeće. Također, tu je i odličan restoran koji u prigodnom ambijentu dočekuje namjernike željne iskustva kakvog je teško pronaći u krugu od par stotina kilometara. Sve je naravno čisto, uredno, redovno održavano i fotogenično.

Kad smo krenuli u sam obilazak, na početku nas je dočekala postava nekadašnje zajedničke države. Da, Slovenci se ne stide Jugoslavije. "SFRJ je dio naše povijesti na koju moramo biti ponosni", kazuje nam Boštjan. Devedesetih se dogodila tragedija. Neosporno smo svi mi s područja SFRJ manje ili više sudjelovali u stvaranju iste, pretrpjeli posljedice, no u muzeju pokazujemo izloške koji su dio svih nas. Gledamo ih kao takve, ponosni smo na sve ono što smo zajedno radili i gradili. Mi se s njim slažemo.

Aktivne zgrade prepune su nebrojenih eksponata, sve pedantno predstavljeno po tematskim cjelinama. Da, ovo nije samo muzej vojne povijesti, tu ima stvari za koje ne bismo niti pomislili da ćemo ih zateći, pomalo i zaboravljenih! Doslovce bismo satima mogli pregledavati samo namještaj koji smo nekad stvarali, lustere, fotelje, regale... Tu su i kućanski aparati, mikseri, šporeti, perilice, štednjaci, radio-prijemnici, televizori...

Što tek reći o strojevima ili pak o digitronima, računalima, monitorima. Tu se zaista čovjek mora zapitati – naša pamet, naši ljudi, naši proizvodi s kojima smo u samo pedesetak godina od zemlje neukih, nepismenih ljudi postali kulturna, obrazovana, civilizirana oaza u srcu Europe.

Ovi su predmeti dio Depoa triju slovenskih državnih muzeja, koji se nalazi unutar kompleksa Parka vojne povijesti. Sjetimo se tu kako narodi koji ne poznaju i ne cijene svoju kulturu, identitet i povijest ne zaslužuju budućnost. Slovensko-Hrvatska povijest je isprepletena, složena i prebogata, zanimljiva te itekako zaslužuje da ju spoznamo.

Zgrade koje čuvaju važne i vrijedne uspomene izmjenjuju se s eksponatima na otvorenom. Tu su biste i spomenici velikana i događanja sačuvani od propadanja. Tenkovi, topovi, transporteri, helikopteri, avioni s oznakama i brojevima kakve su imali u njihovo vrijeme. Helikopter i tenk s jugoslovenskim i slovenskim zastavama stoje jedan uz drugog.

Za tako nešto potrebna je svijest naroda koji razumije sebe i prihvaća sebe u kolopletu prostora i vremena. U tim trenutcima malo smo se osjetili posramljeno. Kod nas će i dan danas na prometnoj dozvoli Yuga 45 iz osamdesetih godina prošlog stoljeća pisati da je zemlja proizvodnje Srbija, što je činjenična, pravna, moralna i povijesna laž. Yugo iz tog doba proizveden je u SFRJ, veliki dio dijelova izrađivan je u ondašnjoj SRH, trebali bi se time ponositi!

Ovo je zaista mjesto gdje vrijeme prebrzo prolazi, a čovjek se osjeća ugodno i ispunjeno! Dotaknuti motor SA-341 Gazele oborene iznad Ljubljane kojom je 1991. upravljao slovenski pilot, fotografirati se pored IAR 93 Voltur, blizanca Jugoslavenskog jurišnog aviona J-22 Orao samo je djelić onoga što Pivka nudi.

Poseban je osjećaj popeti se i ući u unutrašnjost velikog patrolnog broda P-111. Domaćini su nam ispričali čemu je služio te koje su mu bile mane i vrline. Podmornica P-913 zauzima posebno mjesto u putovanju kroz vrijeme. Ulazak u njezinu unutrašnjost doživljaj je sam po sebi. (Da, ulazak u podmornicu P-913 ima ograničenja visine i težine posjetitelja!) Uzalud da opisujemo, neda se to riječima dočarati. Jednostavno dođite i pogledajte, uživajte sami u vremenskoj niši čiji smo i sami dio.

Članak bi prelako prerastao u knjigu da opisujemo što smo sve vidjeli i doživjeli. Tu su još i zanimljive pješačke i planinarske staze, cijeli sustav nadzemnih i podzemnih fortifikacija, prirodne znamenitosti koje mame da ih propješačimo. U neposrednoj okolici ima izvrsnih restorana i smještajnih kapaciteta po zaista pristojnim cijenama. Možda da jedan dan izleta produžimo na dva uz noćenje?!

Djeca će ovdje uživati u interijeru i eksterijeru, mladi imaju prigodu vidjeti svijet koji više ne postoji. Nama mrvicu starijima teško da će proći više od nekoliko metara bez „wow” izraza lica i priziva uspomena iz ne tako dalekih vremena. Vremena i stvari na koje smo pomalo zaboravili.

Danas se čini gotovo nemoralno predobro da smo svi u kućama imali lustere istog oblika, dizajna, dimenzija i boja koji su na zapadu bili dobavljivi samo s dizajnerskim potpisom i uz popriličan iznos novaca za kupnju.

Svako topla preporuka svima koji ovo čitaju da dođu i posjete PVZ Pivka.

Radno vrijeme, cijene ulaznica, najave za posjet podmornici i velikom patrolnom policijskom brodu možda najbolje da provjerite na web stranicama Parka vojne povijesti Pivka, tu ćete pronaći i kontakt e-mail uz telefonski broj i bogato ilustrirane foto i video materijale koji vas mogu samo djelomično pripremiti na izlet koji se pamti!